Quote:
ubermensch kaže:
Ne treba mi psihoterapija, nisam tolko lud. Mogu pricat s ljudima i sve ok. Ovdje na forumu sam naveo samo lose stvari da znate koji su mi problemi, al to ne znaci da sam posve lud. Glavno kaj me smeta je kaj neznam kako nac prijatelje? U razredu su mi vecina glupi, a kaj, da hodam po ulici i pitam "Dobar dan, ocete mi bit prijatelj?"
Kak nađete prijatelja?
|
mislila sam ti pisati kako znam da se teško nosit se sa takvom dijagnozom, zapravo sa bilo kojom dijagnozom za koju ne postoji specifično liječenje. ti si toga svjestan i zato si u prednosti jer kao dio svog "liječenja" možeš, vjerovao ili ne, utjecati na svoje ponašanje...
i onda sam shvatila da nema smisla pisati nešto što ti već znaš, i vjerojatno ti opet ispadamo smiješni što pričamo o stvarima koje ti, ne da znaš, nego živiš.
nitko ne misli da si lud da se razumijemo, to je samo dokaz kakvo ti imaš mišljenje o sebi, ne možeš se s tim uopće uspoređivati! drugačije bi te ljudi gledali kada bi isticao i razmišljao samo na pozitivan način.
nakon ovog tvog posta se pitam ima li sad ikakve veze to što nemaš prijatelja sa tvojim sindromom jer mi daješ do znanja da "možeš pričat s ljudima i sve ok". zbunjena sam
nitko ne zna kako se nalaze prijatelji. prijatelji se ne traže, oni se "dogode". znači, to što nemaš prijatelja ne mora biti da ih nemaš jer imaš neki problem.. nemaš ih samo zato jer se nisu potrefile okolnosti u kojima bi upoznao nekog dobrog. nisam ni ja imala prijatelja dok nisam shvatila da mi je ova jedna frendica koju imam i više nego dovoljna. vrijedi za njih stoooootine.
ak ote to tješi, ja bi ti bila prijateljica 500%, al vjerojatnost da živiš baš u mom mjestu je zanemariva
