Ove pomenute dzamije su velike dzamije na ovoj strani grada Foce.Osim njih ima 11 mahalskih mesdzida(zavije)
Rijeka Cehotina(Tihotina) razdijelila je ovaj grad Focu na dvoje.
Na suprotnoj, istocnoj strani te rijeke nalaze se ove dzamije
ad drvenim mostom predemo na suprotnu stranu, onda na vrhu mosta imamo Hasan-pasinu dzamiju,koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladza dzamija.To je krasna bogomolja.Ovoj dzamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u zvornickom sandzaku, ni u gradu Taslidzi(Pljevlja), a ni drugdje.Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik(bashalife), starog neimara(Kodza Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina,glavnog neimara(mimarbashi) sultana Sulejmana.On je ulozio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu tako krasnu i divnu Aladza-dzamiju, kojoj ne moze biti ravne.U ovoj dzamiji je sa stanovista arhitekture izrazeno toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoce i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli.Kako je ona ljepsa i sjajnija od svih dzamija ovog grada, to je ukrasila grad.Neimar je na zidovima cetvorougaone osnove napravio, poput plave zdjele,okruglu kupolu, ona je uzorna i zasluzuje da se vidi.Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani(musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija(gravura) Fahrije, u svakom tom detaljuizrazena je neka posebna sposobnost i vjestina poput dopustene madjije.Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole(kubbe), na cetiri mramorna stuba bijela kao kristal.Da ne bi snijeg i kisa zasipali veliki dzema'at, na ovim sofama je poredano sinetricki dvadeset borovih stubova i od drveta inzinjerijski napravljena neka vrsta krovnog prepusta(sundruma), tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrezastim gravurama poput gravura Fahrije.
Sav jugoistocni zid ove sofe isaran je raznovrsnim sarama ravnim Behzatovu,Manijevu i Sahkulovu kistu.
U sredini dvorista(harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom emajl-kupolom na sest stubova,koja je kao kupola kakvog visokog dvorca,napravio je klesar mramora sadrvan(havz) za abdest.To je tako umjetnicki izraden safijski sadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajuci kako iz slavina tece ziva voda i pravi vodoskok,prestanu da ceznu i uzimaju abdest.Sa desne strane ove dzamije, do samog puta, podignuta je velicanstvena kupola(kubbe) na cetiri stuba..Oko nje je kovacki majstor napravio takve gvozdene resetke i prozore koji su poput radova kovaca Davuda.Svaki majstor, inzinjer i svjetski putnik koji pazljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene resetke ostaje zapanjen i zadivljen.Osnivac ove zaduzbine,Hasan-pasa, umro je u Budimu kao Budimski defterdar.Njegovo su cisto tijelo, prema njegovom testamentu(vasiyet),sahranili ovdje u gradu Foci, u dvoristu ove dzamije pod pomenutom emajl-kupolom.To je i sada svijetao mauzolej.Bog mu se smilovao!.To je,zaista bio covjek od ukusa,darezljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Dzafer Bermeki.Kako on nije zalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne dzamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vjestinu(san'at) i sve ih primjeniti na ovoj dzamiji.Ulozivsi svu svoju sposobnost, on je napravio takav bozji hram da mu nema ravna u Rumeliji(diyar-i Rum).Kako je osnivac bio darezljiv covjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnicki rad dao odgovarajuce nagrade i uzdarja.
Umjetnicki izradenim lusterima, koje je takoder dobio na dar, ukrasio je unutrasnjost dzamije, pa je i ona postala postala svijetla bogomolja, poput mlade cije celo sija kao mjesec.Iznad visokog svoda kapije na jugoistocnoj strani dzamije, na bijelom i cistom mramoru,napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hisarije ovaj natpis:
Ovu casnu dzamiju podigao je osnivac zaduzbine
I dobrotvor Hasan,sin Jusufov,
i dao joj ovaj hronostih
Primi je lijepo, o vjecni (boze)!
Godine 1047
Pokraj ove dzamije nalazi se dzamija Emira Mehmed-age.To je interesantna, simpaticna i lijepa dzamija, ali nema posjetilaca.Ovu dzamiju narod zove Pasina dzamija(Pasa cami).Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
Ovu casnu dzamiju sagradio je i prosirio
Mehmed-aga sin Abdulatifov,upravitelj vakufa
Napisano godine 961
Dzafer-efendijina dzamija je svijetla starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom.
I Sulejman-begova dzamija je , takoder, udobna i privlacna, ali ima pomalen broj posjetilaca.Osim ovih dzamija,nalazi se na ovoj strani vise mahalskih mesdzida.U Foci ima sest medresa, u nekima se predaje islamska tradicija(hadis).Postoji osam tekija.Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistocnoj strani grada, medu vinogradima i bastama.Ona je okrenuta prema carsiji i bazaru i predstavlja kosmoramu(ogledalo svijeta).Ukrasena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama.Tu ima tri javna kupatila(hamam).Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije,drugo Bajezidovo,a trece hamam Mustafa-efendije,zastupnika(halifa)spahija.
Sudnica(mekheme),koja je u blizini ovog kupatila, takoder je Mustafa-efendijina.U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala.Ovdje mjestani obavljaju blagodarenja.Postoje dvije javne kuhinje(imaret).Jedna Bajezid-hanova,a druga Aladza-dzamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su cetrdeset vrsta riba iz rijeke Drine, bijeli kruh i med samotok, sedam vrsta socnog grozdja, visnje i kruske jeribasme.Prema bazdaraginim podacima tu ima 26 000 dunuma vinograda na koje se placa desetina(osur).U carsiji ima 540 ducana.
Sredinom ovoga mjesta,tamo gdje se nalazi trg varosi,tece rijeka Drina,koja se ne moze preci na konju.Jugoistocno od rijeke lezi glavni dio grada.Sjeverno i zapadno od rijeke nalaze se plodni vocnjaci(bag).Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu camcima i ladama.Svi dvorovi i uglednije kuce leze na obali Drine.Njihovi doksati i prozori gledaju na rijeku.Duzina grada obalom rijeke iznosi 4000 koraka.
Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine(dijar-i Hersek)iz planinskih visoravni Kolasina i Cemerna, iz planina Zagorja i Uloga.Rastuci i skupljajuci se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i tece jedan sat direktno kroz basce i ne pravi nikakve vijuge.
Na istocnoj strani grada, pored Aladza-dzamije, tece rijeka Cehotina, koja se pod tabhanom(dabeghane) sjedinjuje s rijekom Drinom.Rijeka Cehotina tece s istocne strane grada Foce.Njen izvor nalazi se na jugoistocnoj strani(kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandzaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka.Ona dolazi iz Pive,Niksica i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava,zatim Pljevaljskim poljem, protice kroz grad Focu,dijeli ga nadvoje i tu utice u rijeku Drinu.Drina tece dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom.Odatle tece prema bosansko-sarajevskom Visegradu, prolazi kasabu Bijeljinu te pod gradom Racom, utice u Savu.
U ovom hercegovackom sandzaku postoje dva znamenita velika grada(mahmiyya), jedan je Foca a drugi Mostar.
Stanovnici Foce su u licu lijepi i divni ljudi, cistog vjerovanja, pobozni su i dobri muslimani.Muskarci nose raznobojnu cohanu odjecu.Prvaci i velikasi zamotavaju bijele calme,a srednji stalez nosi pokratko odijelo i caksire s kopcama,grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i kunovine.Govore Bosanski.Vecinom su trgovci.Hadzija(hodocasnika) i gazija(junaka) ima takodje dosta
\
Zene nose feredze od crne cohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija.Djevojke su im veoma lijepe, povucene,a djeca vrlo bistra i ostroumna, pa su napamet naucila mnoge knjige u stihovima.Mladici su im pravi sokolovi, neustrasivi i hrabri junaci.Vjecno su u borbi sa Mlecanima.Njihovi ucenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima,ranarnicima i majstorima za pustanje krvi nema ravnih.Od turbeta koja se posjecuju znamenita su Bajezid-babino i Murad-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama
Focanski most-ogledalo cuda
Na obali Sredozemnog mora, u nahiji grada Menemen, blizo grada Smirne na anadolskoj strani ima jos jedan grad po imenu Kara-Foca.Ali ovo je hercegovacka Foca.Na zapadnoj strani,pola sata daleko od ovoga grada, na Karaburnu na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni most na jedno okno,koje se dize do nebeskog vrha.To je veoma strasan, opasan i nesiguran prelaz,koji vec propada jer nije tvrdo graden.Ovaj veliki most,koji treba pogledati,napravio je majstor stare skole tako da je na jake temelje,koji se nalaze na obje strane rijeke,vjesto nanizao jednu na drugu velike i duge gretle tako da jedna nad drugom izmice kao pera u krilima lastavice.Tako su grede,koje se nizu s obje strane,priblizene pa je onda na sredini mosta povezao jedan za drugi pet direka lade i tako sagradio ovaj veliki most kome nema ravna ni u jednom vilajetu.Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka.Most se jako ljulja, pa se covjek ne usuduje ni da pogleda dolje.Covjeku se smraci pred ocima, srce mu zalupa.U ovim krajevima uopce nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovoga mosta.To je most pokojnog Sulejman-hana.On je za njegovo odrzavanje uvakufio jedanaest sela.
Zatim smo opet dosli u Focu i s nekoliko prijetelja presli preko rijeke Cehotine, i iduci obalom rijeke Drine prema sjeveru, dosli smo u kasabu Ustikolinu.
Selo Dobro Polje
To je krasno selo na obali vode Bistrice.Ima tri stotine kuca s vinogradima i bastama.Na glasu su pastrmke, sto ih love ovdje u rijeci, koja izvire ispod planine Zagor i uliva se u Drinu.
Putujuci odatle doslo smo u starinski grad Jelec