13.03.2014., 00:26
|
#73
|
|
Iron oxide red
Registracija: Feb 2013.
Lokacija: 14. srpanj 1789.
Postova: 6,160
|
Quote:
kety05 kaže:
...
|
Quote:
Dostoj kaže:
...
|
Quote:
Retra kaže:
...
|
Quote:
Neomeđena točka kaže:
...
|
Quote:
modro-zeleni kaže:
...
|
 A ljudi, šta da vam kažem?! 
Neću dugo, samo par riječi, ostao sam i dužan neka promišljanja, ali ostavit ću ih za jutro uz kavu. Nekako mi je žao kad vidim kako se ljudi boje priznati da su usamjeni. Najgore je to što se isti taj čovjek ima sposobnost naviknuti na sve, pa tako i usamljenost. Tada se lagano okoštava, postaje tvrd, hladan i grub...
Postaje kao usamljeno stablo, magnet za gromove. Tada mu njegova samoća postaje nešto oko čega će saplesti bodljikavu žicu ponosa i odjednom čovjek postaje nedostupan... nevidljiv. A u njemu toliko ljubavi i dobrote, samo njemu poznate, koja neprestano kola u krug i čeka...
Čeka grom ili nekog drugog čovjeka sa sjekirom.
Zato treba reći... nedvosmisleno i jasno, reći... pa i zaplakati, ako nas drugačije ne shvaćaju.
Zadnje uređivanje Templarski red : 13.03.2014. at 01:08.
|
|
|