Imam takvu sestričnu. Onak kad krene, to je roman toka svijesti. Znaš moj susjed, on ti ima brata koji je oženio jednu iz Solina, e a njena mama je radila u Slobodnoj. Da staroj zgradi. Tamo ti je do te zgrade bila muzička škola. E tamo je radio jedan Edi, e znaš ga. (Niko ne zna faking Edija). E taj Edi,.....
Ne da ne zna prestat pričat, nego ne zna ni otić doma. Pozive za druženje subotom navečer, koji su završavali sa cvrkutom ptica u zoru (plahala sam se u wc-u da ostanem budna) smo zamijenili nedjeljnim. Ali avaj, ne odlazi ni u tri ujutro. Muž u jefnom momentu popizdio, jebote radimo sutra, i uzviknuo, ok sad te vozim doma. Strpali smo je u auto.
Toliko je u autu mljela da se nije dala van. Kako da ju izbacimo. Stajali smo u autu, pred njenom zgradom još cijeli sat. Muž joj doma, valjda se čovjek spasio na bar malo vremena
Više se ne družimo
