12.02.2010., 14:09
|
#9
|
U samoizolaciji
Registracija: Sep 2008.
Postova: 1,353
|
Quote:
being alive kaže:
nisam takav tip osobe..i najbitnije od svega, jako volim ljude, jako volim izlaziti, biti vani..ali jednostavno nemam volje ni za sto...i onda ostanem doma i nista ne napravim cijelu noc, a mogla sam biti vani.
pored svega toga, cak sam i ljubomorna na ljude koji putuju, izlaze stalno, veseli su i druze se, a ja to ne radim. dobra sam osoba i znam da to nije okej, ali ne mogu si pomoci, cak sam se s nekim osobama smanjila druzenje jer ne mogu slusati o svemu tome
mislila sam da se radi o depresiji, ali sumnjam..ne znam, mozda je samo prolazno nesto, ali vise nisam sigurna.
pomislila sam vec kako bi bilo najbolje da odem psihologu na razgovor, ali jednom sam dosla i kad sam usla unutra nisam mogla nista reci i pitala sam nesto bez veze nevezano za ovo i bila najnormalnija i bas smo ugodno popricali, sigurna sam da ni njemu ne bi nikad palo na pamet (kao ni nikome od mojih prijatelja/poznanika) da se zapravo ja osjecam potpuno drugacije i tako lose.
svi mi govore kako imam super zivot, da poznaju jako malo tako nasmijanih i veselih ljudi poput mene, da sam pametna, da ne mogu vjerovati kako lako sklapam prijateljstva... a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim i nije mi jasno kako nitko,ali bas nitko nista ne pita. mozda ne primjecuju, mozda se tako dobro pretvaram, nisam sigurna...
|
A šta realno dobivaš od tog pretvaranja...izvana održavanje lažnog sjaja a iznutra prožimajuće nezadovoljstvo.... kako to ono psihijatri zovu
Zadnje uređivanje ždralexandrijka : 12.02.2010. at 14:16.
|
|
|