Zadar je bio opustošen i prije kraja rata, još 1943. i pogotovo 1944. nakon niza bombardiranja i razaranja gradske jezgre. Kasnije je grad obnovljen i naseljen novim stanovništvom hrvatskog i srpskog podrijetla (slično kao u Istri), s čime stari Zadar, nekad kulturna i poltička prijestolnica Dalmacije, odlazi u povijest. Talijani baš nisu bili dobrodošli u novoj državi, pa su se i prije pada Zadra iseljavali, a oni malobrojni koji su i ostali bili su u poraću izloženi progonima i maltretiranjima od strane lokalnih vlasti pa su i oni uskoro otišli.
Talijanski Zadar (prije no što mu je pridruženo šire okolno područje anektirano 1941.)je obuhvaćao područje grada sa okolnim naseljima (Bokanjac, Crno, Dračevac), a uz granicu je podignuta utvrđena obrambena linija (bunkeri su i danas čitavi, a poslužili su i u nedavnom ratu). Ta je granica bila stalno pod oružjem i s jedne i s druge strane, pa je navodno zadar na početku rata čak bio neko vrijeme i opkoljen i granatiran od jugoslavenske kraljevske vojske.
|