http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranic...r19/19hera.htm
Mit o Lamiji. Belova kći Lamija rodila je sa Zeusom nekoliko djece, a Hera ih je sve pobila, osim Scile. Lamija je bila libijska boginja ljubavi i bitke, a Hera ju je degradirala do čudovišta koje uništava djecu drugih, podaje se mladim muškarcima i siše im krv. Njome su se poslije plašila mala djeca. Tumačenje: patrijarhalni obračun s prethodnim snažnim ženskim božanskim likom simbolično se obavlja posredovanjem drugog ženskog lika – Here.
Mit o Semeli. Zeus je prerušen u čovjeka imao odnos sa Semelom (Mjesec), kćeri kralja Kodma iz Tebe (u nekim verzijama riječ je o Maji, Atlantovoj kćeri). Hera je nagovorila Semelu da zatraži od svog ljubavnika da se pokaže u pravom liku. Zeus je uslišio Semelinu molbu, prikazao se u sjaju svojih munja i gromova te sažeo Semelu. Međutim, spasio je nedonošće Dionisa zašivši ga uz svoje stegno. Hera, dakako nije odustala, nagovorila je Titane da Dionisa otmu, rastrgaju na komade i skuhaju. Dionisa je spasila njegova baka Rea i vratila u život. Kada je Dionis odrastao Hera ga je začarala ludilom, no bez obzira na to Dionis je imao svoje poklonike i sljedbenike. Tumačenje: U ovom mitu patrijarhalni princip obračunava (putem Here) s pretpatrijarhalnom boginjom Semelom (boginjom Mjeseca), a njezin sin biva integriran u svijet racionalne moći na način iracionalnog ekstatičnog boga.
Mit o Leti. S Letom, kćeri Titana Koeja i Titanke Fojbe Zeus se sjedinio pretvorivši nju i sebe u jarebice. Hera, ljuta zbog toga, naputila je zmiju Pitona da progoni Letu ne dopuštajući joj nigdje porod. No Leta je nošena krilima južnog vjetra stigla u Ortigiju blizu otoka Dela, te tu rodila Artemidu i Apolona. Kada je odrastao, Apolon je svrgnuo Pitona, a proročište Pitija koje je simbolično predstavljao Piton pretvorio u svoje. Tumačenje: Pobjeda Apolona nad Pitonom zapravo je pobjeda muškog nad ženskim principom koji je prvobitno bio “zadužen” za vrhunsku moć - proricanje budućnosti. Time se muški princip, iako agresivno, ipak samo dijelom infiltrira u dotada isključivo žensko područje (proriču i dalje žene- Pitije, no sada pod Apolonovim patronatom).
Mit o Alkmeni. S Alkmenom, tirintskom kraljicom, Zeus je proveo noć prerušivši se u njezinog muža Amfitriona. Zeus je, naime, pretpostavio da upravo s Alkmenom može zečeti sina junaka, a kada se dijete rodilo dao mu je ime Heraklo, po Heri. Još dok je bio dojenče, Atena je navela Heru, koja nije znala tko je on, da ga podoji da bi Heraklo tako stekao božansku snagu. Kada je Heraklu bilo osam ili devet mjeseci Hera mu je u kolijevku poslala dvije zmije koje je on uz smijeh rukama zadavio. Kako tada nije uspjela u svom naumu, Hera se trudila da to kasnije pošto-poto ostvari progoneći ga sustavno i dugotrajno. Kada je odrastao poslala je na njega ludilo, te je on u stanju pomračenog uma ubio svoja tri djeteta. Poslije je poslala bjesnoću na njegovo blago (bio je pastir) i još mu je dva puta oduzela razum, te ga navela na ubojstvo sina svog prijatelja i ubojstvo domaćina kod kojeg je prenoćio.
Jednom je prigodom Hera pozvala Boreja da podigne buru koja je skrenula Heraklove brodove, te je on jedva preživio. Budući da je Heraklo uspješno svladavao ove, kao i niz drugih prepreka, Zeus ga je za nagradu prihvatio na Olimp među bogove. Tada je Zeus zamolio Heru da Herakla prihvati kao vlastitog sina obredom ponovnog rođenja. Hera je to prihvatila i u mitu se ne raspoznaje njezino negodovanje. Obred se sastojao u glumi-igri poroda, to jest trudova koju je izvela upravo Hera. Mit kaže da je Hera otada smatrala Herakla svojim sinom, da ga je voljela više nego svoju djecu, a po snazi ljubavi bio joj je odmah iza Zeusa. Za suprugu mu je dala svoju lijepu kćer Hebu, boginju vječne mladosti. Tumačenje: Niz mitema o Heraklu, kao i završetak ovog cjelokupnog mita pokazuju Herine neuspješne ili tek dijelom uspješne pokušaje, Heraklovo odolijevanje i njegov završni trijumf. Heraklo (muški lik), prozvan po Heri (ženskom liku) pobijedio je svoju prethodnicu, porazio ju i ponizio. Zeusova potpora Heraklu i Herino odricanje vlastite kćeri koju “daje” dotadašnjem neprijatelju pokazatelji su definitivnog kidanja ženske genealogije ODNOSA MAJKA – KĆI i pobjede muškog nad ženskim principom.