Marko 1,4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
Marko 1,5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Marko 1,6 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
Marko 1,7 I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
Marko 1,8 Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.
U pokušajima da protumačimo što su eventualni tragači za istinom zapisali pokraj onih koji su neodgovarajuće im verzije istina palili, mijenjali, dodavali, oduzimali, prilagođavali svojim očekivanjima, jezičnim izrazima i značenjima pojmova koje imaju razlčiti pojedinci i narodi - u vezi ma s kakvom transformacijom osobe i priči o Duhu i duhovima zanima me mišljenje svih zainteresiranih forumaša, a kako uobičajeno ne volim tek govoriti drugima nešto što sam nisam spreman učiniti tako evo za početak i moje djelomične analize s obzirom na dostupne informacije:
Dakle dalje priča ide ovako:
Marko 1,9 Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.
Marko 1,10 I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,
Marko 1,11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Marko 1,12 I odmah ga Duh nagna u pustinju.
Marko 1,13 I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
Prvo, s ovim događajima ili "događajima" u vezi htio bih za lakše praćenje tijeka misli postaviti par pitanja - a ona su TKO je vidio "Duha poput goluba" da silazi na Isusa; kako ga je prepoznao, čime ga je definirao itd.
Dakle; ukoliko nema komentara o učinku ovog događaja na svjedoke (kakvih ima u Evanđeljima; primjerice opisuje se strah Isusovog učenika kad se ovaj preozbrazi ispred njga) radi se o tumačenju; odnosno možemo pretpostaviti da je ta situacija takvom naknadno protumačena Isusovim učenicima od njega samog; ili se radi o nekom od dodataka (što ne bi bila novost s obzirom i da ova 4 evanđelja koja su očuvana sadrže brojne proturječne podatke o bitnim događajima [primjerice događaji koji opisuju događanja nakon nečeg tako čudesnog kao što je samo navodno Isusovo uskršenje], a spominje se i brojke od 30 pa nadalje koja se tiče spaljenih verzija Isusovog nauka [dok o tome da ih je bilo "mnogo" govori i jedno od evanđelja u svom uvodu])
Tako i katolička crkva uvodi različite sakramente tako da obredno poprati sve ove "promjene Duha" u odnosu na neku osobu uz krštenje vodom, a o učincima krštenja imamo još jedan zanimljiv izvještaj:
Djela apostolska 8,30 Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?
Djela apostolska 8,31 On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
Djela apostolska 8,32 A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.
Djela apostolska 8,33 U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
Djela apostolska 8,34 Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
Djela apostolska 8,35 Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.
Djela apostolska 8,36 Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?
Djela apostolska 8,37 #
Djela apostolska 8,38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.
Djela apostolska 8,39 A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
Djela apostolska 8,40 a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
Veze između tijela, vremena i prostora ovdje su sporedne i možda su bile zato inspiracija kasnjim fizičarima
, a evo još i podsjećanje na još starije religije, i religijski uobličene izvještaje te s tim u vezi misli o vodi:
2. Petrova 3,5 Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi.
2. Petrova 3,6 Na isti način ondašnji svijet pr
E sad;s jedne strane sam sam "vjernik" u to da transformacije čovjekova "duha"; psihe, ličnosti, karaktera - ma čega i ma kako - "ritmom" i kvalitetom i kvantiteto mišljenja, djela, navika, odnosa prema tijelu i svemu i svačemo i svakome što je pokušano isto tako da bude objašnjeno kao model u raznim religijama i mističnim pravcima putem raznolikih ideja o vezama čovjeka i svemira s razlčitim (ne)uspjesima i utjecajima na formiranje kojekakvih (ne)etika i (ne)kultura - pa stoga se i sam slažem u tom smislu u kojemu su neki dijelovi bajki, basni, religija i svih priča uopće korisni, zanimljivi, privlačni i svrshishodni - dok su neki upravo obrnuti od toga svega... pa je tako teži dio posla u nabacanim i preformuliranim izvještajima i tisućama godina starim različitim mišljenjima o njima naći korisne dijelove, pa nastavljam:
Dok je "Ivanovo krštenje" ako dobro shvaćam neka vrsta znaka "obraćenja od grijeha" - time je postavljena ideja da čovjek već zna što je grijeh, odnosno misao prati vjerojatno manji ili veći dio iz "Pisma", riječi ma kakvih proroka itd. Ivan koji krst, sudeći po izvještajima, svojim asketskim stilom privlači mnogo učenika - iako ne radi čuda. Tako je Ivan neka vrsta odgovora na već pristune socijalne potrebe - odnosno stvorena uvjerenja nekog društva - o istinama i "istinama" - te o potrebi da se zbog straha obrate kakvim dodatnim radnjama od uobičajenih koje njihove religiozne prakse nude. Prema izvještajima iz Starog Zavjeta gdje se navode redom primjeri kako je Bog JHVH doslovno kaznio kakav narod; pa i "vlastiti", tako je i stvorena višestoljetna pretpostavka da se o činjenici da je tko pokoren gleda kao na posljedicu vlastitih grijeha - što otvara prostor ne tek promjenama; već i povratku na stara radikalnije i konzervativnije pristupe "običajima" (koji katkad uključuju i ubijanja i pokolje neistomišljenika).
Tako, ako pretpostavimo dio ovih priča ima stvarnu povijesnu pozadinu i okvir i da je barem nekim dijelom istinit za potrebu rasprave dalje se vraćam na tu ideju da se bitna transformacija ne događa tek krštenjem (pa prilaženjem ma kakve ideje o Duhu) - novije religije su krštenje kao čin doveli do apsurda u svezi s voljom i ma kakvim obraćenjem od ma kakvih ideja o tome što je zapravo grijeh jer se krste dojenčad i djeca, a fakultetski odrasli pojedinci počesto ne znaju navodnih 10 navodnih Božjih zapovijedi ni nabrojiti - pa ni one njihove sažetke i uljepšane primjerke iz katekizama.
Dakle niti Ivan koji krsti niti kršteni ne čine "čuda", već se ukazuje na "onog koji dolazi" u okviru ideja o narodnim spasiteljima i preporoditeljima pomazanima u stilu kraljeva i inih uzora iz prošlosti ili napravljenih priča o njima.
Pa tako dolazimo do dijela gdje je "krštenje vodom" jedan od 2 uvjeta, a drugi je tek rođenje od Duha, ili rođenje iz Duha, pa i
Ivan 3,5 Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
Ivan 3,6 Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.
Ivan 3,7 Ne čudi se što ti rekoh: `Treba da se rodite nanovo, odozgor.`
Ivan 3,8 Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.
Ivan 3,9 Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?
Ivan 3,10 Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?
Ivan 3,11 Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate.
Ivan 3,12 Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?
Luka 3,16 Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.