Quote:
My time kaže:
Divim se takvim ljudima.
Ok je da se rastaveljeni ožene sa rastavljenima, ali mi nikada neće biti jasno zašto se slobodna žena ili muškarac žele vjenčati sa rastavljenima koji imaju djecu? Jel to tako velika ljubav ili što? Mislim da su i sami svjesni da tu neće biti lako, ali oni se odlučuju na tako veliki korak. Ili se tu radi o ružičastim naočalama i onome - kod nas će biti drugačije  |
ne znam za sve price, ali znam za nasu: da, u pitanju je velika ljubav, koja evo traje i traje. ja se ne divim "takvim" ljudima kao sto sam ja ili moj muz, mislim da smo oboje sreckovici kao nitko, jer smo se sreli i volimo se vec godinama.
sto su klinci veci, logistika je sve jednostavnija, ali i kad je bilo najkompliciranije, bilo je lakse nego u u prethodnom braku (gdje nitko od nas nije imaju kofere povijesti, niti djece). a u tom prethodnom braku smo se voljeli i bili prijatelji. ali ako bracni partneri smo bili komplicirani i jednostavno nefunkcionalni.
ovaj moj komplicirani brak je zapravo vrlo jednostavan i ja sam neusporedivo sretnija
btw, ja nisam nikad razmujela zasto i kako bih na ljude koji su rastavljeni gledala drugacije. veze propadaju cak i ako nema velikih drama i problema. puno manje razumijem ljude koji ostaju u brakovima u kojima ih samo vezu samo obaveze i limitacije. razumijem da nemaju svi finacijsku slobodu za razlaz, i zato mi je zao ljudi koji su se tako stjerali u kut. tako da ne vidim nikakvu hrabrost medju nama sreckovicima koji ne moramo biti u takvoj situaciji.