IZ RADIONICE JOSIPA BROZA
Grof Nikolaj Tolstoj: Na Bleiburgu su ubijene stotine tisuća nevinih ljudi – civila, žena, djece i ratnih zarobljenika
“Conditio sine qua non hrvatske političke budućnosti jest usvojiti zakon protiv negacionizma. Naime, ovo društvo jednostavno vapi za jednakim odnosom prema svim žrtvama”, istaknuo je biskup Vlado Košić na otvaranju Okrugloga stola povodom sedamdesete obljetnice tragedije hrvatskoga križnoga puta u prepunoj dvorani Vijenac na Kaptolu.
Nužnost razbijanja predrasuda prema žrtvama, koji su mahom bile nevine, uplašene od novoga poretka, istaknuo je kao važnu odrednicu ove i budućih komemoracija. “Političku nekrofiliju licitiranja žrtvama jednoga totalitarizma, a etiketiranje komemoratora žrtava drugoga totalitarizma usporedio je sa odlaskom na grob susjedovoj preminuloj obitelji, dok se vlastita zaboravlja.
Msgr. dr. sc. Vlado Košić rekao je da je riječ je o podmuklom ubijanju više desetaka tisuća, a utemeljene procjene govore i o nekoliko stotina tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika, te moguće još toliko civila među kojima je mnogo žena i djece.
“Kada to znamo, pitamo se kako je uopće moguća bilo kakva apologija tih zločina ,čime je ona argumentirana? Zar je moguće pobiti tristo, četristo tisuća nenaoružanih, izgladnjelih i bolesnih ljudi s argumentom da je to opravdana osveta pobjednika? Potrebno je inzistirati na istini, ma koliko ona bila bolna. To što se dogodilo trebaju svi priznati. A mnogi još šute… Ne samo zločinci, nego ni žrtve ne žele govoriti o tim zločinima… Smatram da bi nova vlast trebala donijeti zakon protiv negacionizma, prema kojem ne bi bilo dopušteno nijekati zločine komunizma”, rekao je dodavši: “Kao što se ne bi smjelo nijekati holokaust ni zločine nacizma i fašizma. Pri tome mislim da bi taj zakon trebao sadržavati zabranu isticanja znaka crvene petokrake zvijezde, što odgovara zabrani simbola nacizma, odnosno fašizma. Potrebno je donijeti zakon o lustraciji, da se barem simbolički očisti hrvatsko društvo od nositelja represivnih aktivnosti nad našim narodom u razdoblju od 1945. do 1990. godine”.
“Lustracija bi se trebala provesti i u medijima koji su često trube vladajućih, a nisu istražitelji istine niti glasnogovornici naroda”, naglasio je Košić.
Hrvatsko dvadeseto stoljeće jedno od najtragičnijih stoljeća jednoga od europskih naroda
Dr. sc. Stjepan Šterc govorio je o utjecaju stradanja u Bleiburgu na hrvatski demografski razvoj.
Objasnio je kako je hrvatsko dvadeseto stoljeće jedno od najtragičnijih stoljeća jednoga od europskih naroda, a to se nastavilo i u 21. stoljeću. Jedini je hrvatski narod, naime, imao 1948. godine negativnu demografsku bilancu te se taj trend nastavio i nakon toga kroz iseljavanje političko – ekonomske emigracije, mahom iz ruralnih krajeva, a vrhunac toga događa se danas. U posljednjh je petnaest godina, kako kaže, iz Hrvatske iselilo približno 150.000 mladih i obrazovanih ljudi.
“Ukupno u dvadesetom stoljeću, Hrvatska je izgubila 2 milijuna i 434 tisuće ljudi. Ostaje nam da je 305 tisuća ljudi iz Hrvatske stradalo na Križnom putu i Bleiburgu, a to nije sve. Procjena se lako diže na 350 tisuća. U ovoj brojci uračunati su gubitci samo iz područja današnje Hrvatske”, rekao je
Dežman: Prema istraživanjima u Sloveniji do godine 2008. otkriveno je 600 grobišta, 2015. okriveno je stotinu novih lokacija
Dr. sc. Jože Dežman opisao je rad slovenske Komisije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta i govorio je da se susreću s poteškoćama. Nešto se istražilo, ali nije ni približno koliko bi trebalo.
“Još uvijek se traži lokacija u Kočevskom rogu. Prema istraživanjima u Sloveniji do godine 2008. otkriveno je 600 grobišta, 2015. okriveno je stotinu novih lokacija. Poslije ulaska u Barbarin rov u Hudoj jami ljevičari nas sprječavaju raditi bilo što. Komisija postoji, ali samo gospodinu Pahoru mogu zahvaliti što još nije ukinuta. Sustavno im se onemogućava svaki rad”, naglasio je dodavši kako je u biti (povijesna) tranzicija ispred nas.
Grof Nikolaj Tolstoj: Ne postoji ni jedan dokaz da je među žrtvama bio i jedan ratni zločinac
Britanski povjesničar, autor knjige Ministar i pokolji, grof Nikolaj Tolstoj govorio je o sramotnom kršenju Ženevske konvencije u Bleiburgu.
Govorio je o repatrijacijama koje je provodila britanska vojska u dogovoru sa Saveznicima. Zapovijedi za te repatrijacije dali su lord Aldington za Kozake, a Harold Macmillan za hrvatske izbjeglice.
On je u to vrijeme bio politički savjetnik britanskog generala (Harolda) Alexandera; on je naime 13. svibnja 1945. godine sletio u Austriju i dao tajno naređenje Macmillanu da sve te ljude pošalje natrag. I točno je znao što će se dogoditi s njima , ako se to učini. U svom dnevniku je napisao: “Šaljemo ih natrag u ropstvo, mučenje i izvjesnu smrt” ,kaže Tolstoj i dodaje da nema odgovor na pitanje zašto je Macmillan to učinio.
U to vrijeme Churchill po njegovim istraživanjima uopće nije bio informiran o tim zakulisnim dogovorima. Otkrivanje tih podataka navuklo mu je na vrat tužbu lorda Aldingtona na pravednom britanskom sudu – dosuđena mu je kazna od 2 milijuna eura, htjeli su mu prodati njegovu knjižnicu, koju je na sreću uspio spasiti.
Rusi su mu otvorili arhiv, a Britanci mu nisu dali pristup arhivu za njegova istraživanja.
Govoreći o kontroverzama vezanima uz zločinački karakter žrtava Bleiburga rekao je: “One su ili laž ili puko neznanje. Ne postoji ni jedan dokaz da je među žrtvama bio i jedan ratni zločinac. Ja sam to proučavao najpozornije što sam mogao i ni u jednom trenutku nisam naišao na nekoga tko je bio ratni zločinac. Upravo zato što stvari nisu u potpunosti razriješene, ljudi danas mogu reći što god žele te se uvjeriti u nešto, pogotovo ako ne znaju dovoljno. Kako u Rusiji, tako i u bivšoj Jugoslaviji – ljudi koji imaju simpatije prema komunizmu jednostavno ne mogu priznati da su ikada bili u krivu”.
Što se Josipa Broza tiče, inzistira kako su njegove zasluge, kao i zasluge minornoga partizanskoga pokreta preuveličane. Oni zasigurno nisu bili ključni za poraz nacizma i fašizma.
Predavanju je nazočio i svjedok trenutačno aktualnog suđenja u Münchenu, Roman Ljeljak, koji je u Slovenskom državnom arhivu pronašao debeli dosje o grofu Tolstoju i pred publikom mu ga je darovao.
Tito je bio minijaturna verzija Staljina
Gostujući na HRT, odgovarao je na pitanje kako je moguće da su okolnosti koje su dovele do tragedije ostale nerasvijetljene nakon toliko godina. Grof se pritom osvrnuo na Tita.
“Znamo što je Tito radio i mislim da je imao sreće jer se raskrstio sa Staljinom i onda se mislilo da je on dobar čovjek, no on uopće nije bio dobar čovjek. On je bio grozan, zapravo kao Staljin, točnije, minijaturna verzija Staljina. Postoji taj veliki mit o Titu kao osloboditelju, što je zapravo velika izmišljotina”, rekao je Tolstoj i napomenuo da bi stranim utjecajima bilo bolje da su podržali Dražu Mihailovića nego Tita.
http://narod.hr/hrvatska/grof-nikola...i-nevini-ljudi