Quote:
8472 kaže:
Onda prestani sama sebe sažaljevati i prilagodi želje mogućnostima.
|
Ne vidim kolika je ta granica koju čovjek može prihvatiti? Koliko čovjek mora nisko pasti da odbija prihvatiti situaciju?
A i onda-koje su mu opcije? Samoubojstvo?
Postoje ljudi koji imaju savršeno sređene živote, a opet nisu zadovoljni. Jer žele više. Jednom sam mojoj dr. u razgovoru spomenuo da su mi želje obitelj i stalan posao. Rekla mi je da sam dosta visoko postavio tu ljestvicu. A ona npr ima sve to i još puno više. Da se razumijemo ja nisam sposoban biti liječnik niti bih mogao izdržati tu odgovornost koju ona nosi da bi dobila svoju plaću.
Treba znati pronaći svoju vrijednost, ali teško je npr. meni prihvatiti situaciju koji sam bio normalno i zdravo dijete da ću doživotno biti bolestan, piti lijekove koji usporavaju, snizuju raspoloženje i imaju nuspojave, a ni povremene hospitalizacije uz sve to nisu isključene.
Naravno o nekoj obitelji zbog svega toga mogu samo sanjati, a stalan posao je isto tako možda prevelika želja. Ma
