Quote:
Laki1991 kaže:
jeza me hvata...jesu osatli samovoljno u podrumu ili ih je napad iznenadi, pa su ostali .... uff trnci me prođu kad se sjetim....
|
Ma samovoljno. Već smo pisali o tome da su nam civili bili konstatni problem. Jer osim što moraš misliti na voju glavu stalno moraš razmišljati i o njima.
Civili jednostavno nisu htjeli van iz svojih podruma dok ne bi četnici došli na kojih sto-dvjesto metara. I onda muku mučiš sa njima da ih izbaviš na sigurno, a u isto vrijeme trebaš držati liniju.
Konkretno u slučaju Miška Pobrana iz B.Odvojka. On je bio polusrbin i bio je siguran da njemu tzv.jna neće ništa, i nije htio nikako van iz podruma.
Njegov sin je bio s nama kao gardista.
Četnici su ušli, nisu pitali tko je tko, uzeli ih za taoce i zaklali pred našim očima. Sinu nismo smjeli reći da su ubijeni, jer je ionako bio izvan sebe što ne žele iz podruma i što su ostali ispred naše linije.
Na žalost nakon okupacije četnici su mu servirali da smo mu mi zaklali roditelje i jedva smo mu nekako uspjeli objasniti da to nije istina.
U principu najveći problem su bili starije osobe i naravno srbi civili ili mješani brakovi. Oni su bili uvjereni da im četnici i tzv.jna neće ništa. No ovi kad bi ulazili u dvorišta ne bi pitali tko je tko, već bi bacali bombe u podrume i pucali po svemu što se kreće.
Imali smo slučaj starice srpkinje koja je ostala u podorumu (baba Stana), jedan naš dečko je ranjen prilikom pretrčavanja ulice (Unska ulica), ona je sirota izašla i pokušala ga odvući sa ceste jer je išao tenk koji ga je imao namjeru doslovno pregaziti. Niti dan danas se ne zna gdje je pokopana ta starica jer joj kosti nikada nisu nađene. A vidjeli smo da je bila živa i da je pokušavala spasiti našeg ranjenog suborca koje mi više nismo mogli prići jer su četnici od njega bili udaljeni svega 20-tak metara i tenk koji je išao prema njemu.