|
Da malo ja dam svoje mišljenje glede teme, odnosno glede Veda.
Uzeti ću za primjer Krišnijevce i TMovce, oni su nekako svaki na svom kraju spektra, a tu su dovoljno poznati.
TMovci kažu da se Vede (očito misle na uži dio) samo trebaju recitirati, a ne razumjeti, njihovim recitacijama, da se tako izrazim otvaraju se kanali prema znanju koje je u nama. Mislim da oni na svojim naprednim tečajevima recitiraju neke vedske tekstove - više kao mantre.
Krišnijevci uzimaju Vede i to sve ono što možemo reći da je izvan četiri Veda (uglavnom Purane i Gitu) nešto poput udžbenika, što treba smatrati doslovno i bez propitkivanja.
Moj osobni stav, je, da svi sveti spisi (ukoliko ćemo ih smatrati vjerodostojnima) u nama trebaju isporovocirati znanje, ako se držimo doslovnog tumačenja, onda ulazimo u dogmu/doktrinu, a ona nas više zaključava, nego što nas otvara.
Osoba mora, o meni na jedan intuitivan način prilaziti svetim spisima ili što bi kršćani rekli čudni su putovi Gospodnji.
Ono što je problem ili nazovimo to samo problem, što tu ima dosta religijske naive, pogotovo u Puranama, pod religijsku naivu podrazumjevam tekstove, koji bi nas trebali malo opustiti, odnosno u nama stvoriti jednu toplinu, otvorenost i tolerantnost, ako tekstove koje ja podrazumjevam religijskom naivom, tumačimo doslovno, onda smo upali u problem fanatizma.
Tu bi dodao da je i mentalni sklop zapadnjaka drugačiji, zapadnjak teško može zanemariti svoju logiku i prihvatiti nešto samo tako. Točno je da mi Boga/Stvarnost/Izvor ne možemo pojmiti intelektom, ali odbaciti intelekt kada su u pitanju obične stvari opisane u tekstovima je ludost.
Dati ću primjer religijske naive, dakle, ako se meni nešto pokvari i ja se pomolim i od nekuda se stvori majstor, ja ću to kao vjernik prihvatiti kao plod moje molitve, ali to nema nikakvog smisla definirati na jedan intelektualni nivo u smislu, da sad treba dati jednadžbu molitve koja će prizvati majstora ili spriječiti kvar.
Bio jedan tip, išo po gradu i sjetio se da je biciklu ostavio na otvorenom, zabrinuo se da mu je netko već maznuo biciklu išao je brže bolje do mjesta di je ostavio biciklu i kad je vidio da mu je nitko nije maznu išao je u hram zahvaliti se Bogu. Kad je izašao iz hrama, bicikle više nije bilo...
|