Nadam se da ne krsim nikakva pravila, nova sam ovdje, samo zato jer sam slomljena i treba mi koja rijec ohrabrenja..
Pozdrav svakoj dobroj dusi koja mi odluci pomoci.
Post ce biti duzi ali zamolila bi vas ako imate malo vremena da procitate i pomognete mi.
Dakle, imam 20 godina, on 23, prije nesto vise od 3 mjeseca izasla sam iz veze koja je trajala 2 godine. Ostavljena sam, iako ni najmanjim dijelom svoga slomljenog srca nisam htjela prekid, on se desio. Moja prva ljubav, moj prvi svemir, moj prvi u svemu, dok je trajalo voljeli smo se ludo ali je spletom okolnosti i dogadaja zadnjih par mjeseci sve tonulo dublje i dublje, ljubomora, svađe, gusenje, ohladio se od mene i prestao me voljeti. Moj problem je sljedeci, u 3 mjeseca nije prosao dan da nisam pomislila na njega, prvih tjedana je bilo najteze, nisam ustajala iz kreveta, smrsavila od stresa nisam ni jela, samo sam plakala i strasno za reci ali pomisljala da naudim sebi od boli i bespomoci koju sam osjecala. Kako je vrijeme odmicalo pocela sam dolaziti sebi, stala malo na noge, pocela izlaziti, raditi na sebi maksimalno, okupirati se maksimalno, bila sam minimalno sebicna prema sebi i poklonila si sve sto sam htjela, mogu reci da sam se promijenila, ali to ne pobija cinjenicu da sam ranjena i da ga jos uvijek volim. Jos nekoliko dana nakon prekida pisala sam mu poruke i molila ga, gazila svoj ponos, gazila sebe, da bi saznala da je ubrzo nakon prekida uskocio u krevet drugoj, ne jednom, nego dva puta. To me slomilo, a onda sam nakon mjesec dana dosla mu pijana pred kucu plakala mu i molila ga, opet se gazila. Otad je proslo mjesec dana, da bi mi opet dosao snazan nalet emocija gdje nisam mogla izdrzati a da mu se ne javim, pisem mu, molim ga. Moj oporavak je pozitivan u periodima od desetak dana kad mislim da sam odlicno, ispunjena ljubavlju prijatelja,idem u teretanu, izlazim i vidim koliko mi muskaraca "pada pod noge" pa si pomislim kome treba onaj krkan koji te ostavlja jer se ne zna boriti za ljubav, nije me zasluzio onaj tko me ostavlja, ja sam zasluzila bezgranicnu ljubav. A onda, dode period kad se ujutro probudim s grcem u zelucu, razmisljanjima na uspomene i osjecam se kao na pocetku. Sad sam u fazi koja traje najduze, kad se osjecam kao da smo prekinuli prije tjedan dana, prisjecam se svih uspomena i divota koje smo prosli zajedno, same dolaze u glavu.
Jucer, nakon nesto vise od 3.mjeseca sam saznala da me PREVARIO dan nakon prekida, dok sam ja radila on je bio vani i spavao sa drugom, da..je*ao ju je. Dan nakon toga vidjeli smo se i bio je strasno zivcan a kad sam ga pitala s kim je bio tu je puko i poceo vristat na mene zasto ga moram pitat takve stvari. Od tog dana sam imala crv sumnje koji je izgleda bio ispravan i nakon prekida sam ga deset puta pitala da li me prevario i svaki put je rekao ne.
jucer kad mi je to priznao sve je pokusavao svalit na mene i opravdat se, kako je bio nesretan i potisten jer mu nisam vjerovala i bila ljubomorna i kako dugo razmisljao o nama i jednostavno se desilo. (ljubomorna sam bila i nisam mu vjerovala jer mi je jako puno puta napravio neko sranje iza leda dopisivanja sa bivsima zatim brisanje poruka cak nalazenje sa bivsom meni iza leda itd) al uvijek je radio sta je htio nije bilo tako strasno... ne znam da li postoji ikakvo opravdanje za prevaru?! moze i itko prevaru zasluziti necim?!
volim ga a gadi mi se, volim ga a utroba mi se okrene kad pomislim na njega sa drugom i njegove izgovore.
Svjesna sam svog problema da koliko god ZELIM preboljeti i ne patiti, neki dio mene na koji ne znam kako upravljati, ne zeli ga preboljeti. Kljuc prebolijevanja je biti sto posto siguran da sa tom osobom ne zelis vise nista, da te moli na koljenima za oprost a nebi mu oprostio, a ja znam da bi tu pokleknula iako nekim zdravim razumom znam da nije to zasluzio. Kako da sama sebi kazem da je dosta i da nisam zasluzila patiti za njim?
Moje pitanje vama je koliko vam je vremena trebalo da prebolite onu dramaticnu prvu ljubav koja boli i ujeda za srce gore od najgore boli? I kako preboliti i nositi se sa tom boli kada znas da te netko prevario, kada znas da je s drugom radio ono sto sam ja s njim radila iz ljubavi?
Osjecam se kao da nikada necu preboljeti, a vise od 3 mjeseca je proslo, napominjem, nije bilo jucer, a ja se osjecam da sada boli vise nego ikada prije... Ovo postaje nocna mora, pokusala sam sa drugim muskarcima dopisivati se, izlaziti na spojeve, druziti se, ali kad se kod svakog razvije zelja za nesto vise ja shvatim da mu to ne mogu pruziti i otjeram ga od sebe.. Znam da 3 mjeseca nije puno i ne ocekujem potpuno iscjeljivanje za to vrijeme, ali nisam ocekivala ni ovoliku intenzivnu bol. Koliko je vama trebalo?