Bitno je za ovu priču naglasiti kako mi je tata psihijatar.
Kad sam imao neklih 11-12 godina dva puta u vrlo kratkom roku obolih od neke pizdarije po imenu beta-hemolitički streptokok.
Bolesta kao takva nije opasna kada se pravovremeno liječi (terapija 10 konjskih doza penicilina u dupe kroz 10 dana) no svaki dan ideš kod doktora i bla, bla, bla. Da skratim priču...
Nakon tih iskustava počeo sam opsesivno paziti na higijenu, prvenstveno na pranje ruku. Jebate znao sam po 20-30 puta dnevno prati ruke... i naravno da su mi starci to primjetili.
I jedan dan, izlazim ja iz kupaone a moj tata-psihijatar
mi veli nešto u stilu: "Ako ne prestaneš svako malo prati ruke ma namlatit ću te ko vola"
Isti dan sam bio u potpunosti izlječen
Hvala tata
A da sam negdje u npr. Americi i da su mi starici neki... neznam kakvi krelci...
neki psihijatar-psiholog bi zgrnuo para i para na meni a tko zna dali bi ikad bio izlječen