Lepa, vjerujem ti da ti nije lako i da šizdiš na samu sebe jer si svjesna svog ponašanja a ne možeš mijenjati sebe kakva jesi.
BAP je slično kao ADHD, ako je (a većinom jest) organski poremećaj, znači takvi ste rođeni i gotovo, tablete mogu malo umanjiti extreme ponašanja, ali ne mogu ukloniti poremećaj kompletno.
Znači nema tu "ozdravljenja", "shvaćanja problema - pa sam sad zdrav" itd. Nema.
Što god napravili, na kakvu god terapiju išli i dalje ćete biti takvi kakvim jeste.
Ono što se može, je naučiti samokontroli. Ne "promjeniti karakter", ozdraviti i sl. sranja, nego doslovno naučiti kako se ponašati.
Ali treba biti do bola dosljedno, inače sve bude išlo "jovo nanovo".
Znači napraviti:
Listu obaveza - ono što se mora da bi se zadovoljilo životne norme, znači " kada se plaćaju računi, kada se ide u šoping, kada se obavlja bilo što vezano uz elementarne društvene norme".
Listu prioriteta - što mi je bitno u životu i kojim redom ide.
Listu želja, što me vodi do ostvarenja želje - što želim i kakvi su uvjeti da bi do toga došla.
Ajde da pojasnim kako se "želje realiziraju".
Znači hoću
šivati za barbike, prvo sjedni i napravi plan, pa tek onda idi u šoping. Za listu želja je poželjno staviti vremenski odmak. Jer BAPci su skloni izrazitoj impulzivnosti.
Ono,
sad mi je palo na pamet, pa trčim napraviti. E to je sranje. Kad ti padne na pamet, čekiraš prvo da li je na listi
obaveza, ako je, riješiš odmah, ako nije, pogledaš da li je na listi
prioriteta pa ovisno o stupnju prioriteta si daš vremena, te ako je samo "ideja" - onda napraviš plan potreba za realizaciju (obveza i prioriteta vezanih uz tu ideju) koje su ključne da bi to bilo zadovoljeno te tek onda krećeš raditi.
Izrada samog plana ti daje u startu vremenski odmak. Po mogućnosti, ostavi preko noći da ideja malo "odleži". Dobra je stvar i konzultirati se s drugom osobom o realizaciji ideje.
To ti dalje još jedan vremenski odmak.
U međuvremenu će ti vjerojatno dopizditi i odustaćeš od toga bez da si ušla u extra nepotreban trošak ili započela nešto što ne možeš ostvariti te na kraju samim time i razočaranje u sebe.
Ako ideja potraje duže vrijeme, te uz konzultacije sa drugima vidiš da ima smisla, kreneš u rad.
Imati nekoga koga možeš pitati za mišljenje o svojim idejama je svojevrstan "samočeking", a ako se realizacija ideje odnosi prema tome da će drugi ljudi biti involvirani u to, vrijedi se konzultirati, više ljudi više zna. Tako rade i profesionalci kod razvoja novih ideja, što nebi i ti pitala nekog za mišljenje.
Znači možeš "naučiti" kako djelovati. Bitno je napisati si na papir i držati se plana. Držati se toga odnosno biti dosljedan je najteži dio. BAPci su prvo i osnovno ne dosljedni. Ali ako si napišeš na papir, sastaviš "check listu", staviš kvačicu na odrađenu točku i odeš raditi nešto drugo dok dođe red na slijedeću točku.
Time se samokontroliraš, a papir preuzima na sebe potrebu za dosljednošću.
Naravno, za sve je potrebna volja. BAPci za impulzivne stvari imaju previše volje, a za pad impulsa nemaju uopće volje.
Ali ako si napišeš na papir, uvjek možeš pogledati u kojem "stadiju se nalaziš" (ili se nalazi ideja) i osvjestiti što trebaš činiti dalje da bi proces bio dosljedan. Jer samo dosljednošću možeš doseći cilj.
Naravno uvjek postoje i extra-uvjeti kada neka ideja može biti onemogućena ili prekinuta u procesu. To je jednostavno dio života, na to se ne obaziri. Tipa, pao mi je novi tablet na pod i razbio se i sad ne mogu crtati što sam htjela.
Kad se ideja ili želja ugase, krećeš nanovo (što ti nije nepoznanica), ali ako si pratila ritam prioriteta i obaveza,
neće biti grižnje savjesti i razočarenja u sebe, a to je BIG DEAL.
I napiši si "moto":
Ne ostvarena želja ostaje samo san.
Nakon nekog vremena napraviš retrospektivu želja - snova.
Za početak probaj s malim željama, lako ostvarivima. Pa kad vidiš kako je nekada lako doći do cilja, iznenadit ćeš se svojim sposobnostima