Quote:
cikljamas kaže:
...Hemingway rece :
''Nijedan čovjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen u Čovječanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.''
...jesmo li usamljeni u svojoj usamljenosti ili smo doista kao sto rece
Hemingway dio Kontinenta,dio Zemlje ciju patnju osjeca cijeli svijet
kao sto gubitak maloga prsta osjeca cijelo tijelo?...ako je tako,zasto
nas jos uvijek ima tako mnogo usamljenih,cak i pored rubrike Usamljena
srca...moze li se ta nasa pozicija usamljenosti ublaziti tako sto cemo
zivjeti drustveno angaziranim,aktivnim zivotom,okruzeni ljudima,prisutni
na sceni ili je to samo krinka iza koje se skrivamo bjezeci od samoce
kao od vlastite sjene osudeni na sudbinu Santijaga iz romana
"starac i more" cije jedro izgleda kao zastava vjecitog poraza,ali su mu
oci ostale neporazene nakon svih bitaka koje je morao SAM izvojevati ?
...sami se radamo i sami umiremo...pa zar moramo sami i zivjeti ?
|
hemingway, moj najdraži pisac i ovo mi je najdraži citat
. da, skupa smo u svemu. sve je povezano. nećeš vjerovati koliko imaš zajedničko sa običnim ormarom koji stoji do tebe a koliko tek imaš sa ljudima koji žive blizu ili nešto dalje od tebe. sve se osjeti, sve je povezano.
i zato kad nekom drugom napraviš sranje sebi si također napravio. kad si ti usamljen znaj da su još neki ljudi usamljeni. ako napraviš nešto oko toga, trgneš se, odmah ćeš probuditi još neke stvari oko sebe
