[Vilko]

Ja necu nikada zaboraviti pismo mojemu sogoru/supruginom bratu koji je bio vec onda 10 godina u Australiji.

Dao sam mu svoje sve podatke i da smo dobili odobrenje /da idemo njemu...jer je supruga tako zeljela/...a ustvari su emigracija za mene nasli posao i smjestaj u Newcastle zeljezari u blizini Sydneya.

Kada smo stigli imali smo problema ici njemu , ali su nam odmah promjenili put i dali nam avionske karte, tako da sam pocetak nije bio lagan.

Ja sam ga u pismu zamolio da mi kaze kake je sa poslom i gdje mogu raditi, poslao sam mu i sve moje dokumente....nije nista obavio.

Na pitanje vremana i klime je pisao kada je vruce....pije se hladna piva iz refrigeratora/hladnjaka.

Kada smo dosli 21/11/69 ujutro/po noci u Whyalla isli smo odmah ujutro traziti posao i dobio sam odmah manje vise sam sam govorio na njemackom sa poslovodjom da zapocmem(bio je Petak) u Ponedjeljak 24/11/69.

Ja sam ga trazio/molio da nam nadje smjestaj...jos u pismu.....nije islo najbolje...on je ocekivao od sestre sluzavku i od mene drustvo za piti ( a ja sam radi alkohola otisao da zapocmem novi zivot u AU.)

Veoma uskoro sam nasao preko zeljezare smjestaj i u dva mjeseca stan od drzave preko zeljezare.

I iskreno kazano zivio sam zivot samo za sebe i obitelj i nisam se mjesao niti sa kime, sve sam postivao i bio postivan....ali to je bilo sve.

I veoma brzo sam se integrirao /kao i supruga i stariji sin/ u australiji.

Uz bolesti i brige nisam niti imao vremena da budem "nostalgican".....

Tekar poslije posjete 1998 po prvi puta u Hrvatsku i bio sam u invalidskoj mirovini sam po ceo poslije kao i danas sudjelovati po forumima....sta mi je i
kao hobby, uz inace razne komputerske zaintereniranosti/jos od prije 30 godina/.

Volim pomoci koliko mogu i imam strpljenja "sve do neke osobe ne postaju " posprdljive i ne vrijedjaju i ne nazivaju imenima.

eto toliko za sada.

vilko