Svi ste vi mene krivo shvatili.
Azz, nisam imala nikoga u obitelji alkoholičara i drogeraša, ako misliš da zbog toga pišem.
Poanta moga stava je u tome što sam htjela naglasiti da alkoholičari i drogeraši rade probleme drugima, pogotovo svojoj užoj obitelji.
To nikako ne možete usporediti sa anksioznošću zbog koje povremeno posežemo za anksioliticima. Kažem povremeno, upravo zato da ne mislite svakodnevno. I ne, nećeš se navući na njih, ako popiješ jedan ili dva tjedno.
U svakom slučaju, bolje je popiti i jedan anksiolitik nego si uništiti srce i živce do kraja (to mi je rekao i kardiolog-cijenjeni dr. u mom gradu).
Što se tiče alkohola, tu svakako treba znati mjeru. Nisam od osobe koja nikada nije popila ni jednu čašicu. Naravno da jesam i budem. Ali kažem jednu ili dvije maximum. TREBA ZNATI MJERU U SVEMU.
Mrzim kad se ljudi napiju, onako jako da ne znaju granicu i onda stvaraju problem drugima. Pogotovo one koji kažu da si ne mogu pomoći. Najlakše se napiti. To možemo svi. Što kad bi svi mi kad imamo neki problem, jednostavno kupili flašu konjaka i ajmo liječit probleme.
Pije se da se raspoloži i zabavi, a ne da se naloče i da se ne zna granica.
Problemi se ne rješavaju alkoholom. On služi da nas malo podigne, ali u umjerenim količinama i ne na svakodnevnoj bazi.
O drogi ne želim raspravljati jer već znate moje mišljenje.
Nadam se da sam vam sada malo objasnila ono o čemu pričam.
I da, imala sam i ja puno problema u životu i nije mi palo na pamet liječiti ih alkoholom i drogom.
Upravo zato nemam razumijevanja za takve ljude, isto kao što oni ne žele imati razumijevanja za ljude koji se očajnički bore sa anksioznošću koja ih ometa u svakodnevnim aktivnostima. Čak što više, mnogi smatraju ljude koji kod psihijatra da su ludi. Pa vi sami prosudite tko je u pravu.
