Quote:
FFE kaže:
Ma mozes se misliti kak' oni nikada ne lupe po guzi. Jedno je teorija, a drugo praksa. Lako je na suho teoretizirati, a drugo je kad imas klinca 6 godina koji ti namjerno drzi hranu u ustima sat vremena i nece progutati. I nece poslusati, pa da se i an trepavice postavis.
|
E, pa ja vidiš imam istih iskustava u vezi hrane, i nije pomoglo vikanje, prijetnja, slanje u sobu za kaznu. Palo mi je na pamet i da je udarim, priznajem, ali nisam, okrenula sam se na drugu stranu duboko disala nekoliko minuta i ostavila je da sama odluči što će... Naravno, nije pojela.
S tim se natežem već godinama, i jedina sam koja se ludo brine oko tog njenog hranjenja. A ima već pet godina.
Posavjetovala sam se s tri liječnika, jer sam bila uvjerena da znam najbolje za svoje dijete i da je ne mogu pustiti gladnu, i svi su mi rekli uglavnom istu stvar: ako dijete nije bolesno i nema tegoba, pustite ga da samo odluči hoće li jesti ili neće. Vjeruj mi, trebalo mi je konjskih živaca da je gledam gladnu, ali nakon nekog vremena počela me sama tražiti jelo. A sad pojede i neke stvari koje nije sama izabrala, pa čak i PROBA njoj nepoznatu hranu.
Znam da to ovdje nije tema, samo sam htjela opisati svoje iskustvo sa situacijom kada sam i sama htjela potegnuti za batinama jer sam bila isfrustrirana - nisam mogla utjecati na svoje dijete!!! Tada sam naučila nešto i o sebi i o svom odnosu prema djetetu. Batine i ružne riječi ne pomažu, mnogo je bolje djetetu pokazati povjerenje da će, na pozitivnom primjeru, naučiti kako se pozitivno ponašati. E, to je najteže.
I, ne osuđujem nikoga tko pljesne dijete po guzici, ako ostane samo na tomu. Bojim se samo, onih kod kojih to preraste u ozbiljnije batine kasnije jer je djetetu pljeskanje po guzici prestalo išta značiti, ono, više ne boli!