Knjizevni (literalni) i razgovorni (kolokvijalni) nisu u opreci. Mnogi pisci koriste
kolokvijalni izricaj u dijalozima...
Danas se preferira opreka: standarno ~ nestandardno.
Moderna lingvistika ne gleda jezik kao dosadni crno-bijeli sukob ''tocnog'' i ''netocnog'', nego priznaje i nijanse sive.
Varijantama i varijetetima se bavi varijacijska lingvistika.
A tu je i sociolingvistika, koja se bavi odnosom jezika i drustva (Zasto Svicarci ne zele koristiti
Hochdeutsch u razgovoru iako su bogata i skolovana nacija?, Je li standardni norveski (bökmal) zapravo danski pisan drugim pravopisom? Govori li se u Brazilu brazilski a ne portugalski? itd...Ako hrvatski i srpski imaju zajednicki dijalekt, radi li se onda i o istom jeziku?)