|
Po sastavu stanovnistva I kolicini sirotinje valjda je jasno da 4 rođendana mjesecno udara na budzet. Ne znam kako to nekomu moze biti nejasno I odvratno do povracanja.
Onda imamo folklor skupljanja za poklone tetama, uciteljicama, svake godine I svaki put ciframa da ti pamet stane.
Da, radije uzmem tih 100-150 kn I odem s djecom na izlet, ne jebem zivu silu, vaznija mi je moja obitelj nego tuđa etiketa.
Uopce me nije briga za druge koji hodocaste po centrima, sto imaju I kako imaju, njihov problem, ali djecu necu uciti takvim glupostima. Pogotovo ne da je u redu sramiti se sto stedis na nebitnim rođendanima nebitnih ti ljudi, tako bar onima koji nas zaista zele imamo priliku donijeti lijep poklon I ne misliti hoce li me 4 rođendana ovaj mjesec stajati nekog izleta ili tenisica.
Mi imamo fina primanja pa svejedno ne mislim da trebam rasipati novac na etiketirane dernjake koji s prijateljstvom nemaju veze. Prijatelje svoje djece primam redovito u svoju kucu, na spavanja, vodim okolo, znam tko su I sto vole, I ta djeca u mojoj kuci imaju svoje mjesto, odabire ih moje dijete I zove na svoje proslave, s roditeljima sam u bliskim ili kolegijalnim odnosima, s nekima u kumstvu.
I jos da se maltretiram ciframa koje cu bezveze platiti jer mi ljudi nece doci, nisu javili, ljudi koji su mi zapravo nebitni, ne bih, hvala.
|