[Nemruth Dagi]

Mlad muškarac u crnome, čvrsto je držao svoju torbu pred jednim stanom u sivoj zgradi u Vrbovoj ulici.
Pozvonio je na vrata stana i pogurao svoje naočale koje su mu skliznule od korijena nosa.

Vrata su se otvorila iza njih je provirila velika glava domaćina.

- Hvaljen Isus i Marija......ja sam fra Luka....novi iz župe sv. Josipa...blagoslivljam obitelji i stanove...

-....navijeke...uđite...što nije pisalo da dolazite sutra?

- Ma znate...naš fra Stanko je star a i veliki je teritoriji koji župa pokriva...tako da su me kako da kažem posudili iz jedne manje župe, ne može sve sam stići.....ali ako vam ne odgovara doći ću sutra...

- Ne, nikako sad ste ovdje i obavite to...sutra ili danas svejedno je bitno je da se to obavi.


Nakon blagoslova stana i obitelji pošto je spremio molitvenik i škropilo...fra Luka izgovori završnim riječima.

-...i mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj. Amen.

- Amen....no jeste li fra Luka za jednu kavicu...za kolače...ima i domaće ljute....???

- Ne hvala, imam još puno danas napraviti...moram ići..

- Evo, ovo je za vas....i spremite to znamo da i crkva mora živjeti, zato novci služe...

Domaćin gurnute novčanicu od dvijesto kuna koja brzo promijeni vlasnika. Fra Luka se zahvali i iz svoje torbe izvadi slike svetaca.

- Neka vam sv. Josip bude na pomoći...sad zaista moram ići..

Kad je izašao na hodnik zgrade krene dalje po stubištu i pogleda na susjedna vrata. Pozvoni....ali se nitko nije javio. Uspe se na drugi kat.

Negdje u gradu razlio se zvuk topa koji označava podne.
Fra Luka pomalo umoran ali neizmjerno sretan zbog uspješnog blagoslova krene prema izlazu. Nasmije se u sebi jer je u jednom stanu stao crnoj mački na rep...jel to loš znak li što?
Dok je mačka u strahu zavrištala kao da je živu deru, on je skoro skinuo sve svece kako se preplašio.....ali se uspio suzdržati zbog domaćina. No, sad je na svojoj koži shvatio što ti sve neočekivani zvukovi rade. Imao je osjećaj kao da je netko naglo strgao svu njegovu odjeću i da je ostao posve gol usred obreda blagoslova.

Dok je svojim dugim nogama hitao prema izlazu, upalio je mobitel ali u isti čas začu kako ga netko zove. Zgrbljena starica na svojim vratima podrumskog stana....podbočena štapom pozivala ga je da uđe.

- Fra Stanko.....dođite....dođite

- Ja sam fra Luka, bako...fra Luka, ne fra Stanko

- Uđite, samo uđite očekivala sam vas.

Nakon što je izgovorio svoje već uhodano.....i svima koji prebivaju u kući ovoj....fra Luka se obrati starici.

- Živite sami?

- Da, ja sam sama, nemam nikoga, rijetko ko tu meni navrati.
A i u crkvu ne mogu sama...stare noge pa neslušaju....čovjek se odjednom pronađe star i sam....ali ne žalim se.
Samo da mi je zdravlja.....a imam koliko imam, ovu vlažnu sobicu i socijalni dodatak mjesečno...nije puno.
Meni više treba razgovor, samoća ubija, ona je gora od starosti, starost možeš zavarati samoću ne možeš....ona dolazi u tihim satima, noću zakuca na moja vrata ali ne čeka da joj otvorim...ona ovdje u ovom sobičku već prebiva, kucanjem samo pokazuje da na mene nije zaboravila....da me je zatočila u ove zidove. Obuzme te ta zvijer i vlada u tebi, razara.
Čitam koliko mi oči dozvoljavaju i gledam televiziju ali nedostaje mi ljudske riječi...samoća se veže za moje staračke suze.
Sve možeš prevariti ali život ne možeš, on ima tisuću očiju i sve dobro vidi...

- Mislim da ću morati ići.....

Izgovori fra Luka i osjeti kako ga hvata osjećaj stida pomiješano sa bijesom. Osvrne pogled po sobi koju je načela vlaga ali se iznenadi čistoćom.. Sve je staro i trošno ali na neki način toplo i odiše čistim...linoleum se odavno izlizao...namještaj je za muzej a slike na vlažnim zidovima pokazuju jednu prošlu mladost.
Ugleda praznu krletku u kutu sobička.
Starica primjeti da se fra Luka zagledao u krletku.

- Miki....nema ga više, moj papagaj...a znao je toliko riječi..pametna ptica

- Reći ću fra Stanku da vas posjeti....

To je bilo jedino što je mogao suvislo izgovoriti u tom trenutku, mada je znao da laže i nju i sebe.

Starica iz svojih kvrgavih ruku pruži mu smotanu novčanicu.

- Ne...nikako....ne mogu to primiti

- Što imam dam.....što nemam nemam

Fra Luka da je ne uvijedi primi novčanicu posramnjen.

- Mo..molim vas čašu vode....

Dok je starica točila čašu, fra Luka izvadi sav novac iz svoje torbe i gurne ispod nadstolnjaka. Ovdje su potrebniji.....na skijanje mu se ionako ne ide. Danas starica možda neće nači novac ali je bio siguran da će to pronači ovih dana.
Popije nadušak čašu hladne vode koja mu je nevjerovatno pasala i pozdravi se sa staricom.

Šmugne iza zgrade dok se hladan siječanjski dah hvatao na njegova pluća. Osjećao je da mora pobjeći.
Handlov "Mesija" ga probudi iz misli, zazvoni mu mobitel tom melodijom. Mladi muški glas je nervozno govorio bez prestanka iz aparata.
"Luka, gade...e znaš, imam termin za kolokvij scenskog govora, da u u petak je ......da i za "Gloriju".....dobio si ulogu svećenika, onu koju si toliko želio ti sretni gade....a mi ništa, uvijek se dočepaš dobrih uloga, ali plaćaš pijaču to se zna.
Ne mogu te zamisliti u toj ulozi onakog uštogljenog.....ha, ha.."

"Fra Luka" nakon razgovora požuri na tramvaj. Imao je taj dan još
nekog posla...vratiti rekvizite i kostim svećenika u garderobu kazališta koju je neovlašteno posudio....i pročitati još jednom ulogu svećenika iz Marinkovićeve "Glorije"....njemu studentu glume na akademiji to neće biti problem.
Glumcu je gluma sve u životu.

Dok se tramvaj broj 17 ljuljao po tračnicama grada Luka se nasmije u sebi.
Eto, njegova prevara nije uspijela mada je prevario desetak ljudi oponašajući svećenika u svojoj vježbi glume za ulogu svećenika. No sam život ga je prevario, umjesto skijanja koje je planirao sa društvom...novac je dao.
Nasamario ga život, dao mu i oduzeo, stavio na kušnju njegovo srce....da baš mu se stegnulo nešto u grudima...i prepoznao se u nekoj drugoj ulozi...samilost ili što...morao je to napraviti.

"Fra Luka", budući glumac vozio se tramvajem kući prepunog srca, srca ispunjenog jednim novim iskustvom i sa istim praznim novčanikom.
U džepu kaputa imao je samo plavu novčanicu koju mu je dala starica. Pogleda u nju i pomisli kako je to do sada njegova najbolja trampa.

Glumcu je gluma sve u životu, ali bez ovakvih iskustva i najbolja gluma...ostaje samo gluma bez ikakve veze sa životom.