Bojim se da ćete ostati jako usamljeni u svojim željama i stremljenjima. Evo, i ja se borim s okolinom oko mnogo stvari koje želim promijeniti na bolje, pa ne ide. Ne odustajem, ali sam gotovo siguran da napretka neće biti.
Danas jedni imaju puno i previše, drugi nemaju dovoljno. "Jedni" su oni koji organiziraju dodjele Oscara i na to troše basnoslovne svote novca, "drugi" bi mogli biti stanovnici Sahela. Ne bih bio protiv "prvih" da svi u svijetu imaju dovoljno, pa onda tek streme ka višemu. No, dok pola svijeta novce ulaže u kojekakve dodjele, priredbe, proslave i slične (uglavnom) gluposti, drugi dio tog istog svijeta bi te novce upotrijebio da preživi. Pa tako stojim prije nekoliko dana na proslavi Dana grada i gledam ljude oko sbee kako udivljeno gledaju vatromet. Tih 10 min. vatrometa košta jako puno, a županija je s najsporijim padom nezaposlenosti. I svi setni bleje u vatromet koji, osim što je nepotrebno skup, usto je i opasan. I stoje roditelji čija djeca praktički nemaju budućnosti i sretni su što imaju vatromet za Dan grada. Samo jedna kap u moru ovakvih bedastoća. I nije problem u tome što netko ima puno. MOže netkoi mati za prežderavanje preko svake mjere, ali samo dok svi drugi na svijetu imaju za pristojno se najesti. Ili neka bude nekome tri automobila, kuća, vikendica, ali samo ako si svatko može priuštiti pristojan smještaj, vozilo. Možda zvuči komunistički, ali činjenica je da demokracija ne može postojati i da je ona miljama daleko od idealnog sustava. Komunizam je daleko bolji sustav, samo, nažalost, nigdje nije proveden kako treba. Koliko mi je poznato, Švedska ima neku vrstu komunizma, i to tamo vrlo lijepo funkcionira.
Uostalom, toliko mojih poznanika (neke ne želim ni nazvati prijateljima) smisao života vidi u bjesomučnom obilaženju prodavaonica odjeće i kupovanjem iste...
Nadam se da me razumijete.
|