Pogledaj jedan post
Old 11.02.2010., 23:20   #1
Što se dogodilo sa mnom?

nisam mislila da cu ikad pisati ovakvo sto na forumu ni traziti savjete, ali ne znam vise sta da radim...

ne znam ni otkud poceti, a da ne ispadne skroz nepovezano.. uglavnom, u zadnje vrijeme se osjecam toliko lose da se ne zelim ni izaci iz kreveta ujutro, ima dana kad ne radim bas nista, na netu sam i citam forume, piskaram nesto po facebooku, ne izlazim iz stana, ne druzim se s ljudima.. ipak, to ne bi bilo nista zabrinjavajuce da u to vrijeme radim nesto korisno, ucim i sl, ali skroz suprotno od toga....bas nista ne radim, a vrijeme mi samo prolazi.
za sve sto isplaniram mi treba bar duplo vise vremena.... zapravo, prije 3 puta vise...
a inace nisam takva, nisam neodgovorna niti lijena, nisam ni na pocetku faksa pa znam da se isto tako ne radi o prilagodbi na nov nacin ucenja i slicno.
jednostavno se ne prepoznajem i ne znam sta da radim, ovo s pomanjkanjem volje za ucenjem i nedostatkom koncentracije sam si pokusala objasniti tim sto me je jako poceo umarati moj faks i sto cim ne ucim jako puno i konstantno nema rezultata...ali i dalje mi nije jasno ovo s neodlascima iz sobe...s kompa...nikud bas jer nisam takav tip osobe..i najbitnije od svega, jako volim ljude, jako volim izlaziti, biti vani..ali jednostavno nemam volje ni za sto...i onda ostanem doma i nista ne napravim cijelu noc, a mogla sam biti vani.
pored svega toga, cak sam i ljubomorna na ljude koji putuju, izlaze stalno, veseli su i druze se, a ja to ne radim. dobra sam osoba i znam da to nije okej, ali ne mogu si pomoci, cak sam se s nekim osobama smanjila druzenje jer ne mogu slusati o svemu tome
mislila sam da se radi o depresiji, ali sumnjam..ne znam, mozda je samo prolazno nesto, ali vise nisam sigurna.
pomislila sam vec kako bi bilo najbolje da odem psihologu na razgovor, ali jednom sam dosla i kad sam usla unutra nisam mogla nista reci i pitala sam nesto bez veze nevezano za ovo i bila najnormalnija i bas smo ugodno popricali, sigurna sam da ni njemu ne bi nikad palo na pamet (kao ni nikome od mojih prijatelja/poznanika) da se zapravo ja osjecam potpuno drugacije i tako lose.
svi mi govore kako imam super zivot, da poznaju jako malo tako nasmijanih i veselih ljudi poput mene, da sam pametna, da ne mogu vjerovati kako lako sklapam prijateljstva... a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim
i nije mi jasno kako nitko,ali bas nitko nista ne pita. mozda ne primjecuju, mozda se tako dobro pretvaram, nisam sigurna...
i ne, nije mi se dogodila nikakva tragicna situacija u zadnje vrijeme, prekid, necija smrt..nista sto bi moglo bit uzrok ovakvom mom glupom stanju.
ispricavam se zbog dugog posta, ali stvarno me zanima je li tko imao slican problem i mislite li da bih trebala ipak na neku terapiju/sto god slicno. ma mozda bi mi bilo pametnije da posjetim psihijatra, a ne psihologa
being alive is offline  
Odgovori s citatom