Quote:
vmro kaže:
Naceo si najvece ogranicenje Kine, a to je sto zapad ima kulturnu hegemoniju, ili kako Raspudic kaze `vladanje dusama i ljudskim umom`...Cela zabavna, pop industrija, NVO sektor i t.d imaju tako veliku ulogu koju uvek potcenimo...Kina ima pre svega ogromnu jezicnu barijeru, pa onda i civilizacijski pogled...
|
Slozio bih se da je zapadna propaganda vrlo jaka, suptilna i sofisticirana, samo ne mislim da je toliko jaka da bi se to moglo nazvati hegemonijom. Propagandu (u ovom slucaju istocnu) je tesko primjetiti jer je propaganda dobrim dijelom manipulacija, i kao takva, po definiciji, nevidljiva zrtvi.
O istocnoj propagandi se pocelo vise pricati relativno nedavno, u kontekstu internetskih trolova i rata u Ukrajini, fake news i americkih izbora 2016. Medjutim, sovjetski prebjezi (Golitsyn, Kalugin, Mitkrokhin, Bezmenov) jos davno su pisali o KGB-ovoj dugorocnoj (60-ak godina vec) strategiji moralnog i psiholoskog rastakanja zapada, putem npr. pokreta za razoruzanje, pokreta za jednakopravnost rasa, feminizma, teorija o ubojstvu JFK-a, teorija o laziranom slijetanju na mjesec, itd. Takodjer, po njima je temeljna pogreska zapada sto su KGB promatrali kao jos jednu spijunsku agenciju, dok je psiholosko podrivanje zapada "srce i dusa" KGB-a, a spijuniranje tek sporedna aktivnost. Razlog zbog kojeg na temi o sukobu Amerike i Kine uostalom pisem o Rusima, SSSR-u i KGB-u, je Golitsynova teorija da su Rusija/SSSR i Kina uvijek bili daleko blizi nego sto se na povrsini cini, da je njihov sukob fingiran i samo jedna od KGB-ovih prijevara, i da ih u ovom kontekstu treba promatrati kao monolit, kao "istok" recimo.
Koliko sve te teorije zvucale nevjerovatno, opazam neke stvari koje me navode da su u mnogo cemu tacne. Npr., ne znam kakva su vasa osobna iskustva, ali posljednjih godina (recimo od napada na Irak u 2003. ali posebno nekoliko zadnjih godina) primjecujem vrlo zanimljiv trend, a to je da ljudi, i lijevi i desni, pocinju mrziti Ameriku a simpatizirati Rusiju. Zanimljivo u svemu tome je da smo pozitivnije misljenje o Americi i negativnije o Rusima imali prije 30 godina, dok smo bili socijalisticka zemlja vodjena komunistickom partijom i vojno blizi Rusima, nego sada dok smo kapitalisticka zemlja, clanica EU i NATO-a. Izvana, citajuci velikotirazne novine i gledajuci TV, covjek bio rekao da smo dobar i poslusan vazal, cvrsto na liniji, ali u obicnom narodu se primjeti drugaciji sentiment.
Ne znam koliko bi se zapad trebao uznemiravati zbog toga, mozda je sve to nebitno, a mozda se pokaze da je i te kako bitno ako se za pet ili deset godina Rusi odluce zaletiti do Rajne, La Manchea ili Gibraltara (i prokrciti put sa 50-100 atomskih). Zanima me koliko bi se Hrvata poslanih da u okviru NATO-a brani npr. Szczecin ili Debrecen hrabro borilo, koliko bi ih se predalo nakon prvog ruskog metka, a koliko bi ih se predalo i preslo na rusku stranu.