Quote:
contradiction kaže:
Kako bi se oslobodio okova društvenih ograničenja, pojedinac reagira - ljevičarstvom i progresivizmom.
No, ta ograničenja, implementirana kroz društvene institucije, zakone, pravila, običaje, norme... nisu ustrojena zato da bi ugnjetavala i ograničavala slobode pojedinaca, nego ona emergiraju spontano kroz obrasce društvene samoorganizacije kako mehanizam samoodržanja, boljitka i dugoročnog opstanka društva.
Uzmimo praktičan primjer. Tradicionalno je ljudska seksualnost kontrolirana i usmjeravana kroz institiciju braka, no progresivizam je takva ograničenja tumačio kao patrijarhalno ugnjetavanje i težio "seksualnom oslobođenju" kroz pokrete tijekom 1960-ih i 1970-ih. Rezultat nakon pola stoljeća? Visoke stope samohranog roditeljstva, pobačaja i razorenih obitelji. Tako je javni trošak razorenih obitelji u SAD-u 100 milijardi dolara godišnje, uz niz negativnih učinaka na djecu i ljude u zajednici, ili riječima progresivca Obame - "svi znamo statistike: djeca koja odrastaju bez oca imaju pet puta veću vjerojatnost živjeti u siromaštvu i počiniti zločin, devet puta veću vjerojatnost ispasti iz škole i dvadeset puta veću vjerojatnost završiti u zatvoru."
|
Na žalost, jako puno pogrešaka u postu:
Ljudi se ne žene zato da bi se seksali, seks je samo jedan element braka. Svoditi brak na seksulani odnos je pogrešno.
U doba tradicionalnih brakova itekako je bilo švrljanja sa strane, možemo kazati seksualnih odnosa van braka.
Ljudi se ne rastaju radi slobodnog seksa već zato što su odnosi sa bračnim partnerom postali toliko narušeni da je život u braku postao loš i nekvalitetan.
Što se tiče statističkih podataka, naravno da je točno da djeca sa jednim roditeljem imaju veću vjerojatnost živjeti u siromaštvu ili počiniti zločin, ali tu se radi o usporedbi djece koja žive sa jednim roditeljem i djece koja žive u
kvalitetnom braku. Jedina realna statistika bila bi ona koja bi uspoređivala uspješnost djece s jednim roditeljem i uspješnost djece sa oba roditelja kada rastava ne bi bila dozvoljena, odnosno kada bi ljudi ostajali u lošim, nekvalitetnim brakovima radi društva. Ne sumnjam da bi tada podatci bili potpuno drugačiji.
Rastave brakova cijene individualne sudbine i individualne osobe. Svakome od nas ideal je naći životnog partnera i s njim zajedno savladavati sve prepreke i nesreće koje nosi život, a ne nositi se sa udarcima života sam, ali ako se ljubav pretovri u mržnju a brak umjesto mjesta zaštite, sigurnosti i razumjevanja postane mjesto psihičkog i fizičkog zlostavljanja rastava je jedino rješenje.
Provesti čitav život, jedini koji čovjek ima, u zajednici ispunjenoj mržnjom samo radi zahtjeva društva je - atak na ljudsku slobodu i ljudski život.