SOCIJALNA FOBIJA
Što je socijalna fobija?
Fobija je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ill situacije. Većina se ljudi boji npr. visine iii pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidašnjem životu. Takav strah postaje fobija kada ih onemogućuje u aktivnostima koje su do tada s lakoćom obavljali ili uživaIi u njima.
Mnogi se ljudi osjećaju pomalo nelagodno ili strahuju pri susretu s nepoznatim ljudima ili u nekim socijalnim situacijama. Međutim, neki postaju i vrlo uplašeni u takvim situacijama. Taj strah može biti toliko intenzivan da počinju izbjegavati takve, za njih ugrožavajuće, situacije. To je socijalna fobija.
Razlikuju se opća i specifična socijalna fobija.
Opća socijalna fobija
Ako osoba pati od opće socijalne fobije, tada strahuje u svakoj situaciji u kojoj bi mogla biti u središtu pozornosti drugih ljudi. Zabrinuta je jer misli da svi gledaju u nju i prate što ona radi. Strah se može osjećati pri rukovanju i upoznavanju s novim ljudima, ili pri jedenju i pijenju pred drugima. To mnogima može otežati odlazak u kupnju ili u restorane. Može se osjećati vrlo nelagodno ako je razodjevena pred drugima, pa izbjegava odlaske na plažu. Možda osjeća strah od toga da ne ispadne smiješna, neznalica ili od obraćanja autoritetima, pa se nikada ne suprotstavlja svojim kolegama ili šefu, čak ni onda kada bi to doista trebala učiniti.
I odlazak na zabave nekima može biti veliki problem. Neki se pak osjećaju pomalo neugodno, nesigurno i napeto prije ulaska u sobu punu nepoznatih ljudi. Ako čovjek pati od socijalne fobije, možda će u takvim situacijama neko vrijeme hodati ispred vrata "skupljajući" hrabrost da uđe u prostoriju misleći da se boji zatvorenog prostora, tj. da je klaustrofobičan. Kada napokon uđe u prostoriju punu nepoznatih ljudi, možda će imati osjećaj da svi gledaju baš u njega. Kako bi oboljeli od socijalne fobije umanjio napetost i strah koji osjeća, možda je već prije odlaska na zabavu popio "čašicu pića". Dolaskom na zabavu možda ima ponovno potrebu za "čašicom" da bi se osjećao opušteno i manje uplašeno.
Specifična socijalna fobija
Ta vrsta fobije se obično pojavljuje u ljudi koji su u središtu pozornosti zbog svog zanimanja, npr. trgovci, glumci, glazbenici, učitelji. Specifična socijalna fobija se može pojaviti i u bilo koje osobe koja prigodice mora nastupati iii govoriti u javnosti. Ako pati od te vrste fobije, vjerojatno u uobičajenim svakidašnjim društvenim doticajima s drugim ljudima nema nikakvih problema. Ali nađe li se u situaciji da mora javno nastupiti ili govoriti pred drugima ili nešto slično tome, postajete vrlo uplašena. Možda drhti ili su joj usta suha. Njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno onemogućava da govori.
Kako to izgleda imati socijalnu fobiju?
Ako osoba pati od socijalne fobije, vjerojatno je zabrinuta i zaokupljena time kako će ispasti neznalica ili se osramotiti u javnom nastupu pred drugima. Možda će iscrpno razmišljati o svim mogućim neugodnim i zastrašujućim situacijama koje joj se mogu dogoditi. I kada se doista nađe među skupinom ljudi, njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno paralizira i da nije u stanju reći ili učiniti ono što je namjeravala. Kada se cijela situacija završi, oboljeli je ponovno zabrinut zbog onoga što se dogodilo, ponovno u detalje analizira cijelu situaciju želeći da je ovo ili ono drugačije učinio.
Mnogi tjelesni simptomi prate stanje socijalne fobije (suhoća usta, znojenje, lupanje srca, nagon za mokrenjem ill pražnjenjem crijeva). U nekih se taj strah manifestira crvenilom lica, drhtanjam tijela ili ubrzanim disanjem. Sve to može još više uvećati strah.
Strah može biti toliko jak da se javi pravi panični napadaj. To je kratkotrajno razdoblje (tijekom nekoliko minuta) vrlo intenzivnog užasavajućeg straha kada osoba misli da će izgubiti kontrolu nad sobom, umrijeti ili poludjeti. Napad obično prolazi spontano, a osoba se nakon toga osjeća iscrpljeno i slabo (malaksalo).
Socijalna fobija utječe na svakidašnji život i na mišljenje o sebi. Tako svakidašnji život može biti uistinu težak i mučan, kada se čini da ostali ljudi s lakoćom obavljaju stvari koje se oboljelima čine nemogućima. Možda osoba ima osjećaj da je preosjetljiva, da je dosadna i opterećujuća za druge ljude. Zbog svega toga može se osjećati tužno i nesretno, a time je i problem veći.
Zbog straha od različitih socijalnih situacija, svoj život i život obitelji osoba organizira tako da ih izbjegava. Zato propušta učiniti mnoge stvari koje većinu ljudi vesele. Možda ne može otići na roditeljski sastanak , u kupnju ili zubaru. A možda je namjerno "izbjegla" promaknuće na radnome mjestu čak iako je sposobna obavljati zahtjevniji posao od onoga koji trenutačno obavlja. Otprilike polovica ljudi koji pate od socijalne fobije, poglavito muškarci, imaju teškoća u ostvarivanju dugotrajnijih emocionalnih veza.
Učestalost socijalne fobije
Otprilike 1 do 2 od 100 muškaraca i 2 do 3 od 100 žena imaju ozbiljnu socijalnu fobiju.
Moguće komplikacije
U nekih se ljudi uz postojeću socijalnu fobiju razvije i depresivni poremećaj koji treba odgovarajuće liječiti. U težim i dugotrajnijim poremećajima izbjegavanje određenih situacija ili ljudi može se razviti u agorafobiju. Tada bolesnik osjeća intenzivan strah od otvorenog prostora i javnih mjesta i/ili prisutnosti mnoštva Ijudi, pa uopće ne izlazi iz kuće.
neki Ijudi koji pate od socijalne fobije počinju trošiti alkohol ili anksiolitike kako bi umanjili strah, što može uzrokovati ovisnost.
Što uzrokuje socijalnu fobiju?
Točan uzrok nastanka socijalne fobije se ne zna. Pretpostavlja se da je riječ a poremećaju u razvoju Iičnosti od treće do sedme godine. Takva osoba zadržava prekomjernu stidljivost i strah da će ljudi biti prekritični prema njoj.
Ima li tome pomoći?
Postoji više načina Iiječenja socijalne fobije. Najčešće se primjenjuju različite psihoterapijske metode i lijekovi, zasebno ili u kombinaciji.
Psihoterapija
Primjenjuju se različite metode psihoterapije, npr. metode relaksacije ili liječenje sistemskom i podržavajućom ekspozicijskom terapijom. Najbolji rezultati postižu se analizirajući ponašanje (biheviorizam), odnosno spoznajnom (kognitivnom) psihoterapijom.
Liječenje lijekovima
U liječenju socijalne fobije mogu se upotrijebiti različiti lijekovi, i to beta-blokatori, antidepresivi i anksiolitici.
Beta-blokatori se obično primjenjuju u liječenju povišenoga krvnog tlaka. U manjim dozama umanjuju strah i tjelesne simptome kojima se strah očituje. Obično se uzimaju neposredno prije određene situacije u kojoj se pojavljuje socijalna fobija, npr. neposredno prije javnog nastupa.
Iz skupine antidepresiva primjenjuju se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPS). Mogu uzrokovati glavobolju i mučninu s vrtoglavicom. Te su smetnje obično kratkotrajne i prolazne. Najčešće nestanu tijekom nekoliko prvih tjedana uzimanja lijeka. Posebna skupina antidepresiva, koja se više praktički ne koristi zbog mogućih nuspojava, zvana inhibitori monoaminooksidaze (IMAO) umanjuje strah i ublažava simptome paničnih napadaja. Međutim mogu sniziti krvni tlak, a ako ih se uzima s određenom vrstom hrane, npr. sirom, mogu izazvati opasne reakcije. Noviji lijekovi tzv. reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze A (RIMA) ne izazivaju te neželjene i opasne reakcije, te se mogu uzimati.
Anksiolitici pri dugotrajnom uzimanju mogu uzrokovati naviku koja može prijeći u ovisnost. Zato se moraju uzimati samo kratkotrajno i prema savjetu Iiječnika.
(Izvor)