Quote:
Mrs.Sepsa kaže:
Zamjerala sam mu to sto ne pokazuje inicijativu kada upadnemo u neku distancu (putavanja,posao, dijete,obaveze..), ali potpuno sam emocionalno otvorena i volim se izraziti, zapravo jasno i glasno izrazavam svoje osjecaje, s vremenom sam naucila afirmativno, objektivno iskazati kako se osjecam i sto zelim. Dugo vremena sam se ponasala djetinjasto i na njegovu pasivnost reagirala ljutnjom, ali naucila sam se disciplini afirmativnog samoizrazavanja i ponosna sam na sebe 
U nekim segmentima sam na rubu patologije i tod sam svjesna. To je moja tjeskoba i tajosjecaj nesigurnosti, a takodjer i ljubomora koja me preuzme malo iznad granice normalnog.
Nisam nikakav control freak, ali kad ne osjecam povezanost, dublju, s njim, onda pocinjem umisljati stvari koje ne postoje.
Taj dio me kod mene najvise smeta, ta osjetljivost na nesto sto se ne dogadja. Htjela bih otupiti taj dio mozga, srca, cegavec..
I da, slazem se za razgovore, druzenja, sve je to jako,jako bitno.. |
I što misliš, u čemu je onda problem?
U njegovoj distanciranosti, ili u ovom boldanom?
Možda ti loše reagiraš na životne probleme, sa previše osjetiljivosti, pa onda to što je on miran, doživljavaš kao da on ne pokazuje (dovoljno) inicijative.