Quote:
Captain Nemo kaže:
1. Ova "dilema" je posve umjetna. Prema zakonu koji smtramo potuno nemoralnim i moralno neprihvatljivim, ipso facto nemamo moralne obaveze. Moralno je dakle djelovati protiv tog zakona na bilo koji moralan način i ne postoji moralna obaveza da se čovjek izjašnjava prema nemoralnom zakonu.
2. To konkretno znači da za nas taj zakon postaje irelevantan, kao da ga nema.
|
1. Kao član zajednice ti imaš moralnu obavezu poštivati pravila igre ili izjaviti (javno) da ih ne prihvaćaš.
U današnjem konkretnom (sada i ovdje) društvu to su državni zakoni. Solipsistički moral je "cotradictio in se" i besmisleno je o njemu raspravljati.
Jedina zajednica (zamišljena) u koji nema suprotnosti između morala i zakona jest anarhija, jer u njoj zakoni ne postoje.
No ona pretpostavlja članove tako savršene moralnosti da je suživot moguć i bez zakona.
2. To je nojevsko zabijanje glave u pijesak. Zakon su donijeli ljudi, članovi moje zajednice i on ne može biti irelevantan.
Može biti nepravedan ili u primjeni nepravičan, ali ne smijem ga ignorirati.
Osim sjajnog primjera Sokrata naveo bih još i Mahatmu Gandhija koji građanskim neposluhom (ahimsa = ljubav) želi promijeniti nepravedne britanske zakone.
To su putovi visokomoralnih ljudi. Alternativa je solipsizam ili kriminal.
