Ironrage;
Quote:
|
Ali pazi, astralni svijet nije ograničen samo na tim mjestima gdje je tamna materija. Neki koji su astralno putovali kroz intergalaktički prostor su mogli ići gdje god su željeli. I još ako je u pitanju jedan svijet koji postoji pokraj našeg onda bi se očekivalo da je tamna tvar svuda, što nije točno. Postoje cijele galaksije i nakupine zvijezda okolo kojih ne postoji ni trag tamne tvari. Ili barem je nisu mogli nikako detektirati, ni po gravitacijskom efektu pa čak ni putem gravitacijskih leća. I što bi onda to značilo, da je astralni svijet samo u nekim mjestima u svemiru? nema smisla.
|
O Astralu možemo diskutirati samo s intuitivne razine.
Svak o Astralu može svašta kazat...
Ljudi vole na tu temu svašta izvalit, svoje snove npr.tumačit "astralnim putovanjim" i o tome romane pisat, i sl...
Imaš na tu temu napisano svega i svačega...i svak tvrdi da je u pravu.
Zašto to spominjem?
Kako bih naglasila da po tom pitanju nema znastveno dokazive istine i da "sve prolazi".
Ne bi se upuštala u negiranje onog što tvrdiš, al bi se dotaknula nečeg što na neki način možda ipak tjera vodu na moj mlin.
O tamnoj materiji ne znamo puno (ako išta).
Zaključujemo da postoji tek na osnovu onog što smo u stanju zaključiti promatranjem ponašanja materije na makro-kozmičkoj razini.
Očito je da vidljiva materija sama nije dovoljna da bi formirala galaksije (jer joj nedostaje mase) pa se s pravom predpostavlja da taj "manjak" potrebite mase nadomješta „tamna“ (nedetektiva) „materija“(wtwr) koja je na naki način produžetak/nevidljivi, ali integralni dio čitavog (galaktičkog) sustava.
Ispada da je vidljivi dio materijalnog "spektra" (ono što smo u stanju detektirati/vidjeti), tek vrh ledenog brijega i da se "ispod površine" puno više toga skriva no što smo mi u stanju registrirati.
Usudila bih se kazati; čak i zamisliti.
No da ne duljim, ono što je bitno zaključiti je činjenica da je ta "taman ravan" itekako nakalemljena na "vidljivu ravan" i da je s njom očito u interakciji.
Zamislimo to kao nekakv „halo“ ili auru koja uvelike nadilazi okvire onog što ona kao takova „okružuje“/okružuje i prožima (u isto vrijeme).
Na stranu sada svakojake priče o astralu.
Ajmo se uhvatiti onog što je svim tim pričama zajedničko, a to je tvrdnja da se ljudsko tijelo ne sastoji samo od onog što smo u stanju napipati, već da je višeslojno.
Sastavljeno od nekoliko međusobno zavisnih „razina“ egzistencije.
Popularno je mišljenje da je astalno tijelo jedan spekt našeg bića koje uvelike nadilazi naš karnalni oblik i da je za naše tehnološke gađete „nedetektljivo“....prefino da bi ga se moglo registrirati.
Ali da je tu i da je kao takovo u jednoj vrlo finoj/suptilnoj interakciji s našom opipljivom manifestacijom.
Kao „halo“ čiji je tek manji dio (ono što se (narodski rečeno) „agregatski može smatrati krutim/opiljivim“) – naše tijelo od krvi i mesa.
Koje „viri“ na pojavnoj ravni poput vrha ledenog brijega iz vode i predstavlja tek „fragment“ onog čime je ukovireno; astralni aspekta našeg bića.
Ako je tako, onda se astralna ravan - po tom modelu - itekako ponaša kako tamna materija.
Tu je, i na naki smo način (za sad teško razumljiv i znastveno dokaziv) itekako u interakciji s njom.
Ako ta interakcija/međuzavisnost dakle postoji, onda sam sklona kazati da je astalni svijet (ako postoji), također ograničen/uokviren na neki način i podređen određenim zakonitostima.
Ne mogu ga prihvatiti kao nešto neograničeno i potpuno odvojeno od naše ravni (kako to ti tvrdiš), već dapače, uvjetovano onim što oko sebe vidimo kao pojavni svemir.
Uvjetovano u smislu da se pojavni svemir može korititi kao referenca u smislu njegovog „mapiranja“ (da je i astralni svijet npr.“gušći“/“koncentriraniji“ na mjestima gdje je i vidljiva materija gušća, i obrnuto).
Zanimljivo bi bilo „vidjeti“/detektirati kako se ta tamna/fina „materija“(u ovoj podtemi imenovana; „astralna“) ponaša u blizini velike koncetracije vidljive materije, koja zakrivljuje prostor i utječe na protok vremena....npr.crne rupe.
Nije li ta ideja funkcionalnog paralelnog svijeta koji višestruko (neusporedivo više) nadilazi našu vidljivo- materijalnu ravan i pomisao da kao svjesna bića možda imamo mogućnost „preskakati“/uranjati-izranjati iz jedne u drugu , uistinu fascinantna.
Sama činjenica da se ta ideja pojavila čak i samo kao „teoretska mogućnost“ u službenim zn.krugovima, dovoljna mi je.