moj Junior je patio od pravih dojenachkih grcheva. mogla sam sat navijati po njemu, svaku vecher u isto vrijeme.
prvo vrijeme sam muchila i njega i sebe pokushavajuci ga natjerati da podrigne, hraneci ga manje ili vishe, drzhala ga na povishenom i snizhenom, okretala na trbuh, izbacivala iz svoje prehrane sve i svashta, pojila ga kojekakvim chajevima i kapima i na kraju ustanovila da pomazhe samo - njezhnost.
nosala sam ga, prichala mu, pjevala mu, masirala trbushchic, izvela u to vrijeme u shetnju - ako je bilo moguce, jer ga je truckanje u kolicima umirivalo, ili bih ga u stanu drzhala u kolicima i tresuckala rukom. od tada mi je ostao 'tik' pa tresem i kolicima u billi
