Quote:
Ariana B. kaže:
Ja sam mislila da ću ja jedina bit škrta ako to napišem. (ovo što je aleksa pisala) Nema šanse da ostavljam do sljedećeg okruglog broja ako smo popili dva kapučina za 16 kn. onda ću rađe otić u fensi kafić gdje kapučino već sam po sebi košta 10 kn pa će na sebi imat nacrtanu palmicu i keksić od cimeta i lijep interijer kafića i ne znam šta još.
u restoranima puštam ako je bilo wow i fino, ne računam postotke nego onako odokativno koliko mi se pušta.
frizerki sam zadnji put pustila samo zato jer je račun za pranje, šišanje, feniranje, ravnanje, slaganje frizure bio toliko nizak da to nisam očekivala pa sam joj pustila okruglo 100 kn.
nije ni meni jasno kako se baš za konobare i frizerke utabalo to pravilo o puštanju manče, a za druge poslove keramičari, vodoinstalateri, krovopokrivači, limari, šalteruše, ... zašto oni ništa ne dobivaju? |
Ovako isto i ja. Inače više sam sklona tipovanju frizerki i kozmetičarki nego konobara. Pogotovo kozmetičarka, ona prtlja po vrlo osjetljivim dijelovima tijela i bitno mi je da je zadovoljna.
Dok sam živjela u jednoj zemlji sa prilično nižim standardom gdje su cijene kozmetičkih usluga bile smiješne, a njihove plaće još smješnije, a usluga pritom vrh vrhova, glađenje perom po guzici razina, ostavljala sam obavezno relativno visoku manču jer ih mi je naprosto bilo žao. A silno su se trudile i bile jako profesionalne. Puštala sam manču i u branšama u kojima to nije običaj, npr tipu koji mi je popravljao laptop jer me oduševilo da sam naletila na nekog profesionalnog, poštenog (nije muljao nego je odmah rekao koliko će otprilike koštati), brzog i ljubaznog (nije me tretirao kao idiota samo zato jer sam žena). Puštala sam manču i drugim majstorima s kojima sam bila jako zadovoljna i preporučam ih okolo, što im još više znači.
Volim nagraditi dobar rad. Ali ne volim kad netko misli da će dobiti manču od mene po defaultu.