[cukili]

O ljubavi je sve receno. Receno je da je ljubav
ta kojom ljubiš one zbog kojih gladuješ,zbog kojih žeđaš,
zbog kojih si gol,bolestan, u tamnici...... One zbog kojih
placeš,one koji te progone,ubijaju........ Sve je o ljubavi
receno...........

I kad bi o svakoj rijeci pitao ljubav,rekla bi ti da je
istinita,ali ljubav se nemože osloniti o rijeci. Ona se mnogo
bolje sporazumjeva sa neizrecivim. I cinimi se da svaka rijec o
ljubavi zaklanja nebrojene njezine promplasaje,
toliko dublje od rijeci.

Evo, u neko kišno predvecerje vracao sam se s prijateljem
doma.Neka je djevojcica nezašticena išla kroz kišu...........
Svoju je lutku,jednom rukom cvrsto privila k sebi,dok joj je
drugom rukom zaklanjala glavu od kišnih kapi...........
Covjek se može osijetiti posve sam i osijecati da su ga
svi napustili........ No,ako je samo jednom vidio lik
djevojcice s lutkom,u kiši njegova ce duša nikad nece
slomiti i ostati bez nade.............


S ljubavlju je kao s nekom skupocjenom kineskom vazom
koju je djedov djed ,pomorac,donio s daleka putovanja i
koju je ubrzo, usprkos silnoj pažnji, neko dijete razbilo.
Ukucani su skupili krhotine i pohranili ih u neku kutiju.
I tko god ih vidi, zamišlja vazu na drugaciji nacin........
No, ma kako lijepa bila, nijedna zamisao ne obuhvaca
svu njezinu ljepotu..............
Covjek poslije mnogih tišina,boli i blizina nauci
da se ljubav ne izražava ni rijecima ni mislima ni šutnjom
nego covjekom..................