znaci, zaljubljenost je zrela do odredjenih granica kada prelazi u nezrelu?? gdje se nalazi ta granica? kako znati da si blizu ili da si ju presao?
ili je sva zaljubljenost nezrela? jer.. zaljubljeni rade nezrele stvari, stvari koje ne odgovaraju njihovom broju godina.. u stanju su napustit sve sto su stekli samo radi zaljubljenosti odnosno buduce ljubavi..
kako onda da nezrela zaljubljenost moze preci u zrelu ljubav? jer, ljubav nije sebicna, u ljubavi je bitan kompromis.. u ljubavi smo mi na drugom, a voljena osoba na prvom mjestu, sto to isto nije nezrelo, jer opet mi trpimo. a zreli ljudi su sami sebi na prvom mjestu??
oni koji kazu da biraju razumom ili lazu (i sami sebe i druge) ili nikad nisu osjetili onu zaljubljenost u kojoj sve bitno postaje nebitno, a sve nebbitno bitno..
ja sam se zaljubljivala samo na ovaj drugi nacin, dali to mene cini nezrelom ili druge ljude lazno zrelima??
zakljucak??
sami ga izvucite, meni ove teze nemaju smisla u globalu.. ili je nezrelo ili je zrelo.. kako jedno moze postati drugo preko noci bez nekih jasnih "simptoma"??
