|
Prije 3 god. sam ostala bez tate, jako teško podnijela da ga više nema. Jedinica sam, tatina kći, kako se kaže. Nakon 2 god. upoznala sadašnjeg muža koji me vratio u život, hvala mu na tome. Prije godine dana mama mi se razboljela, karcinom, metastaze na kosti, strašno. Zatrudnjela sam i cijelu trudnoću provela po bolnicama sa mamom. Na dan mojeg termina za porod mama mi je umrla. Tri dana nakon sprovod, dva dana iza sprovoda ja u rodilištu, rodila prekrasnu curicu, kojoj se moja mama tako jako veselila, a nije ju dočekala.
Kako sam to sve podnijela, svi se čude. Hormoni u trudnoći divljaju, no trudnoću sam dovela do kraja, čak i prenijela za tjedan dana. Ne mogu vam opisati koliko teško mi je to palo. Ostati bez mame u takvom osjetljivom stanju kada ti majka najviše treba. Hvala mojoj curici koja me drži vedrom i zbog koje mi je sve lakše. Jako sam bila vezana za svoje roditelje i ne znam kako bih podnijela to što ih više nema, što nisu više samnom, da nema mojeg muža i moje curice koji me drže na životu.
|