Quote:
Matrim Cauthon kaže:
U naslovu teme je Isus, ali ja mislim da se mislilo na Mesiju Krista iz NZ.
|
Ime Isus, tj Ješu, Jehošua, tradicionalno u to vrijeme, davano je zaista u velikom broju, među narodom. Djeca su to ime dobivala kao danas kod nas klasična tradidicionalna imena poput Franjo, Ivo, Josip, Hrvoje (etc). Ja mislim da kroz ovu temu, netko vjerovatno želi pokazati da „objektivno“ ne postoji utemeljenost da opisanog Isusa, Nazarećanina, možemo staviti u kontekst sa Kristom. Šta je dakle Krist?! To je nebeska titula!. Isus Nazarećanin postaje Kristom, prosvjetljen je (odozgor) dobija usmjereni duhovni nebeski autoritet, kako bi sve poslove/misiju izvršio do kraja u pravcu koji mu je dat odozgor. Nazarećanin dobija taj autoritet, spaja ljudsku figuru (novo djelo čovjeka) i nebesku hijerarhiju (ključevi) kroz misiju oslobođenja od ropstva; najprije u duhovnom obliku (date caru carevo, a Bogu, Božje).
Evidentno je da su Židovi očekivali Mesiju koji bi ih poveo – pa i kroz ratni vihor, do konačne pobjede protiv agresije Rimskog carstva; osloboditi ih iz fizičkih okova. Tu Nazarećanin iznosi nešto sasvim drugo. Isus (kako ja to vidim) želi objasniti čovječnstvu tko vlada ovom dimenzijom – a kakva je sudbina ljudske vrste ako zaglavi u tom „krateru“. Upozorava ih da njihov izbor ovisi od njihovog spasenja (ove tamnice, doline suza). Problem našeg sveukupnog razgovora leži u odbijenicama da je taj Ješu/Isus/Spasitelj čovječanstva – uopće mogao postojati kao realna ličnost! To je kamen oko koga se spotiču neki sugovornici. Ako se pokušava minimizirati značaj starih spisa Židova, a uvažava kult znanstvenog dijela istraživača modernog doba, to je osuđeno na propast. Preskaču se jako bitni detalji, koji su ključni za naš razgovor. Tko je mudar neka upotrijebi malo i svoj duhovni naboj, pa će vidjeti da nije sve to ovako (zamagljeno) kako neki spočitavaju, smisao Osobe koja je bila „Onaj koji je došao da odvoji žito od kukolja“.
Odvojiti racionalno od mašte, ispravno od nekorektnog itd. Matrim C; nitko nikoga u ništa ne može uvjeriti, barem ja tako mislim. Svako gradi svoju osobnost i svjetonazor, pa donosi ispravne odluke o mjestu u kojem se osjeća korektno. Percepcija koju svaka osoba ima, ona je taj faktor – dal se može nešto pokušati razumjeti, ili to odmah odbiti kao neracionalno po njihovom mišljenju. Današnja metoda propitkivanja stanja o ranom periodu, to je nonsens, ponavljam se konstantno. Još veća poteškoća bila bi da mi sada počnemo govoriti o tome „kako je gore“, kako je na nekim planetama, kako je u duhovnim dimenzijama postojanja, tko je tko a što je što. Primjeniti to na našu temu, nije na odmet.
LP