|
Baš te imam potrebu savjetovati, a onda se sjetim da se i sama često nađem u jednako glupim situacijama i da ti zapravo ne mogu pomoći, kao uostalom ni sebi. Ja sam isto rastjerala prave velike pijavice koje sam skupila oko sebe, malo je ljudi poslije čišćenja i ostalo, ali opet se ponovno uspijevam uvaliti u neku glupavu situaciju.
Nedavno me frendica tražila da joj nekaj kupim preko interneta, jer ona ne voli davati svoj broj kartice na netu, a ja sam već kupovala pa meni nije problem. Kad sam je pitala zakaj si sama to ne napravi, počela je bjesniti: pa kaj je to tebi problem, takvu sitnicu mi ne možeš napraviti, reci samo ako nećeš. Nekako je ispalo da joj to na kraju nije trebalo, ali nije ni bitno. Bitno je kako mi dovraga uspijeva doći u takvu situaciju.
Ali ti si bila sasvim dobra sa susjedom i fitness-centrom, u granicama svojih mogućnosti. Ipak nisi skroz podmetnula leđa. Nije loše još reći i usvojiti (to sam pročitala u nekoj self-help literaturi): "razmislit ću, vidjet ću", pogotovo ako automatikom govoriš: "da, naravno, hoću" za sve što te netko traži. Jer kad si daš vremena da razmisliš, onda vidiš da to zapravo ne želiš i reagiraš više u svoju korist. Naravno, kad je tako nešto moguće, nije uvijek primjenjivo.
|