|
Dakle, štovano pučanstvo postoje dva pojma u kanonskom pravu:
1. rastava od stola i postelje: oženjeni par se raziđe i svatko živim svojim životom, uz uvijet da se ne sklapa nikakav novi brak, ni civilni ni crkveni, taj se termin skračeno zove "rastava"
2. proglašenje ništavnosti ženidbe: ukoliko u trenutku sklapanja ženidbe nešto nije bilo u redu, provodi se sudski postupak koji to dokazuje te se presuđuje da ženidba nije bila valjana
uvijeti za nevaljanost ženidbe su mnogosvrsni:
-nedostatak slobodne volje, prisila , ženidba iz interesa ( materijalno bogatstvo),
-odbijanje potomstva
-neizvršena ženidba, ukoliko poslije vjenčanja nije bilo sexa, ženidba niti ne postoji, to vam se zove tvrda i neizvršena ženidba
-.nepoštivanje propisa glede vjenčanja od strane svećenika
-neuračunljivost u trenutku sklapanja ženidbe ( alkohol, droga)
-otmica ( ukoliko je netko bio otet pa se onda ženio..), ovoga je bilo i u našim krajevima kad je dečko prije vjenčanja doslovno morao ukrasti curu
Postupak se vodi na crkvenom sudu i on je duži nego na civilnom sudu.
Razlog je dvostruki. Prvo princip rada crvkenog suda je pismeni, što znači da se na ročištu daju izjave, koje se zapisuju, a odluke se donose na temelju zapisnika, a ne na temelju izjave pred sudom, što je u biti dupli postupak.
Drugo, brak u crkvenom pravu ima pravnu pogodnost: brak je valjan dok se ne dokaže suprotno. Prema tome sud kreće od pretpostavnke da je sve u redu, a stranke u postupku moraju dokazati suprotno. Sud također ima službenika koji se zove "branitelj ženidbenog veza", koji ukoliko sud presudi da je ženidba nevaljana po službenoj dužnosti ulaže žalbu.
Još nešto, ukoliko se ženidba proglasi nevaljanom, utvrđuje se tko je kriv za to. Tu onda idu i određene sankcije, što znači da ako je nekome proglašen brak nevaljanim on automatski ne dobiva pravo na sklapanje nove ženidbe.
Inače, u kanonskom je pravu ženidbeno pravo najdetaljnije uređeno, ima tu puno povijesnih uvjetovanosti i svega.
|