Quote:
ST72 kaže:
Thanks, kako si uspjela spasiti situaciju, jer ja nemogu, on me izgleda stvarno vise nevoli. I gotovo je  |
Nisam bas ni sigurna da sam uspjela spasiti situaciju. Mozda sam spasila njega jer sam nasla nacin da budem takva kakvu on zeli i zbog koje ce biti sretniji i zadovoljniji.
Ali doslo je do toga da sam ja sebe morala promijeniti do takve mjere, presucivati puno toga, previse gutati, sniziti svoje zelje, potrebe i ocekivanja na takav minimum da to vise nije normalno.
Doslo je do toga da sam sada ja u njegovoj situaciji. Ja sam sada ta koja je nezadovoljna, koja ima krize i depresije (a on ih ne razumije kao sto nije razumio niti svoje).
Doslo je do toga da ja vise neznam sto hocu i tko sam ja.
A zasto? Zato da zasluzim neciju ljubav i paznju??!!
Nitko se ne mora toliko drasticno mijenjati da bi zadovoljio drugoga ako to njemu samome ne pase.
A znas sto sam nepovratno izgubila? Postovanje.
I to je obostrano.
A meni je to nesto sto je najvaznije. Ako nema medjusobnog postovanja, nikakva povremena paznja, izricanje ljubavi, dobar sex ili bilo sto to ne mogu nadomjestiti.
I sad dolazim do pitanja: da li ja jos njega uopce volim? Da li zelim postati netko drugi da bi zadrzala zivot sa osobom za koju sam vjerovala da me voli onakvu kakva jesam?
A ja zapravo vise ni nisam takva kakva sam bila. Postala sam neprepoznatljiva i njemu, i obitelji, i prijateljima i sama sebi. A sve to zbog njega!
Budale smo dok god sebe ne stavimo na prvo mjesto.
Mozda zvuci sebicno, ali vjeruj mi, ako se zbog druge osobe pocnes lose osjecati, onda treba postati sebican.