Quote:
nosorog kaže:
off si 
dozvolila bih, i u skole i u vrtice (na ostalim temama si mogal primjetiti da ja ne bih izbacivala niti poremecaj u ponasanju, niti adhd niti bilo koju drugu poteskocu)
al razlika je, o koliko se djece radi i kakvi su uvjeti.
i opet, tobogan sa labirnitnom od 1,5 metara, niti je sigurna okolina za dijete koje ima poteskoce, niti poticajna
a istovremeno, je frustrirajuca za ostale. |
Zanese me, znaš da su hormoni u pitanju
Pitala sam jer meni je usporedivo penjanje djece s motoričkim poteškoćama na tobogan i sudjelovanje ADHD-ovca na nastavi.
Isto tako škola nije sigurna okolina za djecu s poremećajima i također se osjećaju izoliranima i shvaćaju da zaostaju za ostalom djecom koja jure u mentalnom ili bilo kojem drugom smislu.
Ako smo za inkluziju u institucije, nije li nefer biti protiv inkluzije u prirodnoj okolini poput parkića?
Nije li onda istina da je zapravo cijela ta priča prebačena na struku koja nije za to obrazovana (učitelji), a bez senzibilizacije onih koji zaista moraju raditi s tom djecom (roditelji i bliska okolina, pa tako i ljudi u parkiću). Nema mi smisla takvu djecu slati u škole (a i motorički nerazvijena djeca spadaju pod inkluziju), a ljutiti se na njih u parkiću... gdje im je primarno zapravo mjestio i gdje se oni zapravo i socijaliziraju te se ti nedostaci prihvaćaju i od druge naprednije djece, a i sama djeca s poteškoćama lakše svladavaju poreemećaj na način penjanja po toboganu nego sjedenja u učionici.