Zivcira nas sto nekima smetaju druga djeca, a svojem dopustaju previse. To
je tema.
Mnogo ima takvih roditelja, u svima oko sebe (i djeci i roditeljima) vide nesto negativno, neki razlog zasto ne bi smjeli biti tu (npr. u parku) ili raditi to sto rade.
Dok vlastitom djetetu naravno uvijek sve opravdavaju, ono cini sve super i ne pada im na pamet nesto mu zabraniti, na nesto ga upozoriti...uvijek su drugi za nesto krivi.
Jasno da ljudi nece drugoj djecu u parku govoriti "makni se"...previse ih
zivciraju roditelji koji ce ko kobci skociti braniti svoje zlato...tko ce njemu govoriti da se makne...ono ima pravo tu biti i raditi sto mu padne na pamet. Drugi ne. Zato to ne rade, opreza radi. Ocekuju da o djetetu i njegovom ponasanju brinu roditelji.
Zivciraju me oni koji misle da je ok sjediti na klupi i ne reagirati...i ocekivati da ja rjesavam negativno ponasanje djeteta.
To je ono sto me
zivcira ...tj. takvi me
zivciraju. A takve je nekulture uzasno puno previse, svuda oko nas.
Tu da dodam...iako nema bas direktne veze...ne mogu doci u obliznji ducan (onaj malo veci) da na parkingu za invalide nema par sparkiranih "pacijenata". Grrrr
Edit: stvarno mi nije jasno zasto je ovaj post prebacen na temu o toboganima (s teme o tome sto nas zivcira), kad o njima uopce nije rijec - vec o onome sto me zivicira...a to su stavovi i (ne)ponasanja nekih roditelja.
A nis, ocito je vrijeme za
