Quote:
ST72 kaže:
Gle ne branim ja njega, pa bijesna sam sto se to sve dogodilo, no ima I moje krivnje u tome svemu.
Sada kada gledam, pa on je radio 18 satne smjene sa 5 sati sna izmedju 4 Dana u tjednu, 2 smjene od po 10 sati I jednu 4 satnu, covjek je radio 7 Dana u tjednu, slobodan dan bi uzeo jednom, dvaput mjesecno. I tako mjesecima. A doma ga je cekala zena koja je gundjala zbog tih sati I zbog nedostatka kvalitetbnog vremena ko familija I kao par. I zbog toga sto je sve slobodno
vrijeme biciklirao, a to mu je bio ispusni ventil. No meni je smetalo. Pa je bio 'rejected' kak on veli. Bio je umoran, neispavan I konacno je I puknuo. I sada krivi mene za sve jer nisam slusala kad mi je rekao da je depresivan, da ga nisam zagrlila kad je rekao da ce imati breakdown nego Sam ga ignorirala.
On jos uvijek nije dobro, ljut je I povrijedjen, no bar zadnja 4 Dana jako puno vremena provodi s djetetom. A sta ce biti s Nama vidjet cemo. Ja ne odustajem samo tako. Kad prodje terapiju I ohladi se mozda skuzi da je u krivu. I da nisam ja kriva za sve iako Sam trebala biti moe supportive. Realno, nit se povlacio po pubovima (nijednom u zadnjih 5 godina), nije kockao, kurvao se, svi novci su bili za obitelj I racune. Bio je super provider samo zivcan non stop zbog manjka sna...
Daleko od toga da je bio super muz no nisam ni ja bila super zena. A dijete pati jer zeli imati I mamu I tatu. On je nesretan bez sigurnosti obitelji svaki put kad bi Sami isli u hr patio je I cekao dan da vidi tatu.
|
Gledaj, nikome nije život savršen, no svatko mora procijeniti koliko može dati od sebe. Vidi, ja radim jako puno, muž radi jako puno, imamo jedno dijete. Moje dijete nije niti zanemarena, niti je zanemaren naš brak, bitna je procjena što čovjek može psihički podnijeti.
Ne znam da li razumiješ.
Netko ne bi izdržao niti 4 sati na poslu uz obaveze koje ima, netko može i četri puta toliko, ovaj tvoj je sebe malko precijenio.
Ok, podrška, u lošem je stanju, ali hallo, sve ovo što si napisala nije ti to baš normalno. Onda se to drugačije riješava, a ne da on traži još tam neke novce od tvog starog , a nema od kuda niti vraćati, no uz sve to on nije nti siguran da li upće želi biti sa tobom.
Ti vjerujem, još uvijek misliš da je on jako nestabilan, i tek kada prođe kriza srednjih godina?( btw kako to točno prolazi?? kada navršiš određeni broj godina, pa si onda psihički stabilan ili kaj?
) opet će biti stabilan i sve će biti u redu.
Osim toga, možeš si ti predbacivati što nisi čula njegov vapaj kako će psihički puknuti, ali koliko mogu pročitati nije niti on čuo tvoj vapaj kada si pala u postporođajnu depresiju. Ali, ti nisi svu krivnju svalila na njega, nego si realno podijelila krivnju, dok on sve svaljuje na tebe.
Al gle, možeš poslušati psihologicu i čekati da on dodje k sebi, ako dodje k sebi?
A onda je i pitanje da li je on spreman spasiti vaš brak, jer nije dovoljno to što si ti spremna na to.
I ono najbitnije, ja na tvom mjestu ne bi posuđivala novce od roditelja kako bi mu dala, a niti nemaš pojma za kaj mu to točno i treba.
Ne voli te, gura te od sebe, za to možemo kriviti njegovu trenutnu psihičku nestabilnost, ali nije psihički nestabilan kada treba novce tražiti, nda.