Quote:
varvaria kaže:
ok
zašto je svijet - svjetski, zvijer - zvjerski, ali korijen - korijenski?
taj refleks jata mi je isto dosta nejasan. u vezi toga, ali i niza drugih primjera, nije mi jasno da li je hrvatski dosta fleksibilan, slobodan, nasumičan do razine nepodvodljivosti pod pravila ili svi priručnici nisu dovoljno precizni i iscrpni. jebote ja nisam našao nijedno pravilo kome nisam našao iznimku ili koje nije dovoljno precizno formulirano.
siva gramatika (znam da ju stalno grdim ali jebi ga, nisam ja kriv što je puna nedostataka) npr. kod alternacije ije/i navodi za pridjeve ž. rod (cio - cijela), premda je očito da se alternacija provodi i ostala dva roda (N cio dan - G cijelog dana; cijelo selo, itd.). ali tu je i logička greška već u startu: alternacija se naime ne provodi u ž.rodu (tu se vidi korijen, tj. osnovni oblik pridjeva, cijel-), nego baš u m.rodu (cio) jer alternacija je ije>i, a ne i>ije.
dakle klasični propust kod objašnjavanja refleksa jata je to što se ne objašnjava što je ishodište, osnova, a što alternacija.
|
Uglavnom je riječ o ovjerenosti u praksi: nekad je bilo i svijest - svijestan (v. Broz-Ivekovićev rječnik). Danas postoji samo svjestan. Pridjeve na -ski, uglavnom imaju naglasak isti kao i osnovna riječ, ali se kadšto i krati, kao u njemački, svjetski, zvjerski, sljepački, osječki, školski.
To zapravo gramatika i ne bi trebala obrađivati u poglavlju o glasovnim promjenama. Radi se isključivo o promjeni naglaska, to je više pravopisno i pravogovorno pitanje (osim, dakako, u slučajevima gdje imamo prijevoj).
Kod cijel-cio-cijela imamo alternaciju na relaciji cijel - cio gdje se radio o zamjeni ije > i. Budući da cijel supostoji kao varijanta s cio, ne vidim nikakvu drugu alternaciju.