[Hildebrand]

Liburn kaže:

Ne. Većina Mlečana je otišla iz Dalmacije s padom Mletačke republike, dio je ostao, ali je zato došla garnitura administratora iz Lombardije što je odgovaralo austrijskim vlastima. Također kroz 19. st. se bilježi dolazak nekih Talijana koji su iz raznih krajeva Italije, npr. i sa juga i iz Marchi (Ancona) i iz Veneta. Tako da se to sve moralo pomješati.

Hm, zašto bi Austrijanci pravili razliku između Mlečana i Lombarda? Poslije pada Napoleona i jedni i drugi su došli pod Austriju a Venecija je glavna vojna luka Austrije. Mletački dijalekt je čak lingua franca mornarice.

Liburn kaže:

A osobno sam imao priliku čuti "zaratinski", kad su 2 starca sjela na zadarskoj rivi na klupu i krenula verglati jezikom kojim su govorili za vrijeme talijanske okupacije. Ja to ne bi nazvao čak ni talijanskim jezikom uopće, niti dijalektom talijanskog u pravom smislu riječi, nego jednim jako čudnim hibridom između talijanskog i hrvatskog, ustvari talijanska jezična struktura sa dosta bogatim hrvatskim vokabularom ako to uopće možeš zamisliti. Kao neka protuteža romaniziranoj čakavici, ali hibridnija. Tako su izgleda govorili naši talijanizirani ljudi. Kako su sve govorili pravi Talijani kojih u Dalmaciji i nije bilo puno, vjerojatno ovisi odakle su potjecali.

Mogu zamisliti, to je onaj isti "bastardo" koji možemo čuti u Istri.

Liburn kaže:

Dalmatoromanski je u čakavici očuvan u čitavom nizu romanizama. To su velikim dijelom maritimini izrazi ili pojmovi vezani uz dalmatinski kraj. Neki od njih su gusterna, macaklin, jarbol, tuna, srdela, barka,... Ima ih dosta i većina ljudi misli da su to nekakvi talijanizmi, a nisu.

Prilično sam siguran da su sardela, tonno/ton i barca također mletački izrazi. Mletački jarbol je arboro (umjesto talijanski albero) što bi moglo lako ići arboro>arbor>arbol>jarobol. Gusterna ne znam da li postoji u mletačkom ali postoji giusterna. Što se macaklina tiće, pitam se da li bi mogao imati veze sa mletačkim "macia", dakle tal. macchia?

Liburn kaže:

Drugo pitanje - bitno je kako su se govori izmjenjivali na nekom mjestu i gdje.
Dobra usporedba je situacija u 2 dalmatinske komune: u Zadru i Rabu.
Zadar je rano hrvatiziran, već u 10. st. bilingualnim Zadrom vladaju Hrvati, a u 13. st. je grad skoro potpuno hrvatiziran, dok se dalmato-romanski javlja zadnji put u 14. st. u pismu zadarskog plemića Matafarija iz čega se vidi da je bio pod utjecajem mletačkog govora. E sad kako su u zadru Romani prešli u Hrvate, moguće da je poneki plemić ipak šurovao sa Mlečanima pa bi se tako mogao shvatiti taj vencijanizirani dalmato-romanski Matafarija. Ipak kad Mlečani ulaze u Zadar 1409. dalmatoromanskog nema, plemići govore hrvatski, a mletački administratori donose venecijanski jezik. Vremenom ga prihvaćaju i domaći slavenofoni plemići jer tako štite svoje privilegije, dok narod ostaje na hrvatskom.
Rab je drugačija situacija. Romani drže grad sve do 16. st. i tek onda i Hrvati ulaze u grad iako prethodno naseljavaju otok još od vremena dolaska Slavena. To znači da su na Rabu Hrvati asimilirali ruralne Romane, ako ih je bilo prilikom dolaska Slavena, dok su eventualni Mlečani od 15. st ulazili i u grad i asimilirali jedan dio romanskog stanovništva, ostali su postupno hrvatizirani.
Drugim riječima mletački govoreći patricijat se stvorio za vrijeme Mletačke republike od većinom hrvatskog i tu i tamo od pokojeg zaostalog romanskog govornika. Ti ljudi su čuvali svoj plemićki status, imovinu, poslove itd. i zbog toga prihvatili jezik mletačkih administratora.

Ovdje opisuješ najraniji mogući utjecaj Mlečana u 15. stoljeću. Ne čini li ti se to malo kasno ako znamo da je taj jezik bio lingua franca Mediterana?