Quote:
Rhaego kaže:
Poseban tretman djetetu s disleksijom nece pomoci.
Ako mu uciteljica cita pitanje, ispituje ga vecinom usmeno... cini mu medvjedu uslugu. Ono mora naci nacina kako zaobici simptome disleksije i citati.
IP moze traziti u osnovnoj i srednjoj skoli, ali ne moze na faksu i poslu.
Na faksu moze dobiti nesto dodatnog vrijemena na ispitu, ali ne moze traziti da mu se citaju pitanja ili da ima usmeni ispit (ovo vrijedi za FER), no sigurno ne moze na poslu reci kako ne moze napisati izvjestaj jer ima disleksiju.
|
Prvo, oprosti, ali izgleda da ne razlikuješ disleksiju od neuvježbanog čitanja. Ako je osoba zaista disleksičar, može uz dugogodišnje vježbanje, i to uz stručno vodstvo ili stručne upute, ublažiti poteškoće - razviti centre u mozgu zadužene za čitanje, no mnogi disleksičari to jednostavno ne mogu.
To ti je kao da tražiš od osobe koja ima +7 dioptriju da čita bez naočala. Ili kao da tražiš od osobe koja ne čuje da pjeva. Istina je da će disleksičar s vremenom, uz vježbu, ipak čitati, no ispit nije mjesto ni vrijeme za takvo uvježbavanje.
Ako dijete zna gradivo i učitelj mu pročita zadatak (bilo u ispitu, bilo u RB ili na listiću), tada će moći pokazati znanje, doživjet će ugodu uspjeha i dobiti adekvatnu ocjenu.
Ne treba mu, naravno, učitelj uvijek čitati. Mnogo toga mora ipak (mukotrpno) raditi samo, i u školi i kod kuće. No u školi za vježbu može čitati prilagođene tekstove (sažetke, ulomke i sl.) umjesto cjelovitih - to će mu biti sasvim dovoljno za vježbu čitanja, uz ono što radi kod kuće. Ako se dijete primjerice muči s čitanjem matematičkoga zadatka, zadatka iz fizike, kemije i zbog toga ne stigne riješiti zadatak koji zna, postavlja se pitanje svrhe takva čitanja. Jednako se s poviješću, geografijom... Pogledaj samo udžbenike: tona teksta, loše organiziranoga i za djecu koja dobro čitaju.
Postoje i zvučne čitanke umjesto čitanja cjelovitih lektira (obratiti se knjižnicama škola za slijepu i slabovidnu djecu, rado izlaze u susret). Dijete može samo pročitati ulomak-dva iz knjige, ostalo može slušati. Ako netko očekuje da samo pročita cijeli roman, to će trajati cijelu godinu, a od doživljaja neće biti ništa.
I mnogi drugi imaju zablude u vezi s disleksijom, nažalost i neki učitelji i neki roditelji. Kad bi dijete imalo dvije-tri godine vremena samo vježbati čitanje, odnosno razviti sposobnost/mogućnost (ne samo vještinu), tad bih bila za to da im se ne čitaju zadatci. No u te dvije-tri godine moralo bi biti oslobođeno ispita, odnosno trebalo bi imati mogućnost produženog školovanja, što je zasad znanstvena fantastika, barem kod nas.
Nemam znanstveno potkrijepljeno, no mama jednog diskeksičara (u 8. je razredu čitao kao prvašić u 1. polugodištu) s kojim sam radila u izvannastavnoj aktivnosti rekla mi je da je uspio čitati nakon što je prošao tečaj brzog čitanja, ali samo primjenom te tehnike gdje sudjeluju drugi centri u mozgu. Ne znam o tome mnogo, i sama sam skeptična, no možda je to djelomično rješenje.
Na kraju, disleksičar će birati zanimanje u kojemu nema mnogo čitanja i pisanja. Tu visoko obrazovanje nije isključeno, no sigurno je da će birati zanimanja gdje to nije presudno. Naš je sustav krut, rijetki dobiju priliku imati asistenta i u vrijeme studija, ali i to je moguće. Jedan moj učenik baš sada piše diplomski uz asistenta (volontera). Ostalo je na faksu premostio uz pomoć profesora koji su prepoznali da nije glup, nego da samo ne može čitati kao ostali. Onaj što si je navodno pomogao s brzim čitanjem, sad je apsolvent na ALU. Da ih je sustav zakočio, ništa od toga ne bi bilo.
Pogledaj samo koji su od poznatih osoba bile disleksičari: Albert Einstein,Thomas Alva Edison, Isaac Newton, Alexander Graham Bell, Michael Faraday, Leonardo da Vinci, Hans Christian Andersen, Steve Jobs, Bill Gates...
Već sam spomenula i našu književnicu Maju Gluščević... tako da i u tome ima iznimaka... upravo je najviše radila u području čitanja i pisanja.
Uguglaj. Ima ih još, vrlo poznatih.
Ono što su nekad radili učitelji samo prema svojoj savjeti i dobroj intuiciji, sad moraju i oni koji to nemaju, ali s rješenjem o individualiziranom pristupu.