[Nepoznati]

barmen jitro kaže:

Ime Isus, tj Ješu, Jehošua, tradicionalno u to vrijeme, davano je zaista u velikom broju, među narodom. Djeca su to ime dobivala kao danas kod nas klasična tradidicionalna imena poput Franjo, Ivo, Josip, Hrvoje (etc).

To je svima jasno.

Ja mislim da kroz ovu temu, netko vjerovatno želi pokazati da „objektivno“ ne postoji utemeljenost da opisanog Isusa, Nazarećanina, možemo staviti u kontekst sa Kristom. Šta je dakle Krist?!

To je grčka riječ, prijevod s hebrejskog za židovski pojam Mesija - Pomazanik. Međutim, kršćani su tom pojmu dali svoje novo značenje.

To je nebeska titula!. Isus Nazarećanin postaje Kristom, prosvjetljen je (odozgor) dobija usmjereni duhovni nebeski autoritet, kako bi sve poslove/misiju izvršio do kraja u pravcu koji mu je dat odozgor. Nazarećanin dobija taj autoritet, spaja ljudsku figuru (novo djelo čovjeka) i nebesku hijerarhiju (ključevi) kroz misiju oslobođenja od ropstva; najprije u duhovnom obliku (date caru carevo, a Bogu, Božje).

Za tako nešto, uopće nije bitno je li postojao kao čovjek na zemlji, nego je mogao biti lik gnostika, i sva njegova otkupiteljska žrtva se odigrati na nebesima, pred zlim arhonima.
Možeš bez problema vjerovat da je Isus Krit bio nebesnik, a ne da je rođen na zemlji i kakio u pelenice i obavljao sve ostale fizičke potrebe.

Evidentno je da su Židovi očekivali Mesiju koji bi ih poveo – pa i kroz ratni vihor, do konačne pobjede protiv agresije Rimskog carstva; osloboditi ih iz fizičkih okova.

Da, ali namjerno karikiraš židovsku vjeru. Njima je uglavnom THE Mesija, onaj koji će na koncu doći i uspostaviti svjetski mir i duhovnost. Naravno da je bilo raznih grupa u židovstvu koje su to mogle svakako tumačit i kemijat s time. Bilo je i samoproglašenih mesija, koji su išli bunit narod sa svojim naoružanim haharima. Neki su privremeno i uspjeli, ali Rimljani bi ih ubrzo opet pokorili. Bog Jahve im nije pomogao.... kako su se nadali.

Problem našeg sveukupnog razgovora leži u odbijenicama da je taj Ješu/Isus/Spasitelj čovječanstva – uopće mogao postojati kao realna ličnost!

Kako rekoh, može biti i duhovni lik nebeskog Krista iz vizija i prema prorocima. Mnogi i danas vjeruju u takvoga Isusa. Što ne bi?

To je kamen oko koga se spotiču neki sugovornici. Ako se pokušava minimizirati značaj starih spisa Židova, a uvažava kult znanstvenog dijela istraživača modernog doba, to je osuđeno na propast.

Na propast su osuđena ta prastara mitološka pisanja po Bibliji. Ili ti to sve uzimaš kao realnu i vjerojatnu povijest? Noa, Mojsije, Jošua, Adam i Eva?
Sve su to duhovna štiva za duhovne alegorije, pa što ne bi bio i Isus?

Preskaču se jako bitni detalji, koji su ključni za naš razgovor.

A to je, konkretno, što?

Tko je mudar neka upotrijebi malo i svoj duhovni naboj, pa će vidjeti da nije sve to ovako (zamagljeno) kako neki spočitavaju, smisao Osobe koja je bila „Onaj koji je došao da odvoji žito od kukolja“.

Opet ti u zakučastim apstrakcijama, a tema je vrlo konkretna.

Današnja metoda propitkivanja stanja o ranom periodu, to je nonsens, ponavljam se konstantno.

Sav racionalni doseg današnje znanosti i historiografije bi ti strpao u koš, jer ne haje za Isusa pretjerano, ako uopće. Ne vide ga među povijesnim osobama kao Julija Cezara i slične povijesne osobe.

Još veća poteškoća bila bi da mi sada počnemo govoriti o tome „kako je gore“, kako je na nekim planetama, kako je u duhovnim dimenzijama postojanja, tko je tko a što je što. Primjeniti to na našu temu, nije na odmet.

Nismo još Isusa riješili a ti bi već putovao po planetima i o tome razglabao? Valjda se pozivaš na svetačke vizije i snoviđenja onih koji su bili na planetama?

Preporučam "Lako putovanje na druge planete" od Prabhupada Hare Krishna pokreta.