Pogledaj jedan post
Old 20.10.2013., 03:07   #1
Question Sestra najboljeg prijatelja...

Večer...

Osjetio sam potrebu da natipkam ovo jer sam malo u nedoumici ovih dana.

Naime, kako smo se moj frend i ja upoznali prije 10 godina kada smo krenuli u srednju, naravno i dolaskom mene kod njega, i njega kod mene, upoznao sam mu sestru koja je starija od njega 2, a od mene 3 godine. Cura nije ružna ili nešto. Baš je po mome ukusu jer ja volim da su malo niže. Ne kepeci.
Ali ono na što sam se odvalio prvog dana kada sam je vidio su njene OČI. Oči kao u anđela plave. Lud sam... I tako je vrijeme prolazilo... Dan za danom, godina za godinom... Svaki put kada sam dolazio kod njega tobože mu pomagao u engleskom ili nekom glumpavom prilikom da ubijemo vrijeme na kompu ili zureći u prazno jer živimo ulicu dalje, uvijek sam njegovoj sestri donosio neku čokoladu ili neku zajebanciju koju sam našao doma a znao sam da će mi dobro doći da na neki način privućem njezinu pozornost.
Njihovi su me starci zavolili a i ja sve njih.
Naravno, kako se prijateljstvo njega i mene produbljivalo, tako je i bilo s njegovom sestrom. Ali se ona uvijek držala po strani jer je ono lumen i učila je stalno za faxove, doktorate, magisterije i šta ja znam sve ne...
Tako da je to uvijek bilo, idem kod njega, a jedva čekam da nju vidim i ono, kao da ju samo pozdravim. Naravno, na kraju svakog razgovora mene i njega, ili rastanka, uvijek je zadnje bilo "pozdravi sestru"...

Nakon završetka škole, malo su nam se putevi još i više zbližili jer nismo imali školu da stane između nas i tih 7, 8 sati što smo bili tamo. A posla još nismo imali tako da smo bili zajedno kuhani i pečeni. Cijelo vrijeme smo se svi troje zajebavali i sprdali a ja sam samo upijao svaku njenu riječ, svaki pokret.

I onda je došlo vrijeme kada sam ja krenio po sezonama i ono ubijanje 12+ sati dnevno... Sve znate. Malo smo se znali udaljiti u tih 5, 6 mjeseci mojeg robovanja. Trudio sam se s njime čuti koliko-toliko ali ona je nekako pala u zaborav jer sam ju uvijek nekako "imao" preko njega. Znali smo se nekad zajebavat onako, samo nas dvoje kako bi to bilo kada bi ja upao u kombinaciju s njegovom sestrom. Svaki put sam dobio odgovor onaj koji sam htio "ja bi to volio".
A ja, a ja sam gorio za tom mišlju iako njoj to nikad nisam priznao do današnjega dana iako sam imao milijardu prilika.

Uglavnom, ova godina je bila nekako prelomna u odnosu mene i njega jer se on ženio i ja sam sve rješavao s njome. Svaki detalj koji smo morali napraviti sam radio s njom. Bio sam s njime i njome skoro cijeli dan. A onaj jebeni osjećaj kada je tu, a ako da nije...
Svi naši zagrljaji su bili više prijateljski jer sam se bojao da ako pokušam reći što je i kako je da ću ju izgubiti. Nakon vrlo emotivnih svatova, ja moram ići opet na more.
Nekako sam si rekao da ću uspijeti odvojiti malo više vremena za nju i potrudio sam se.
Znali smo razmijeniti nekoliko poruka na FB i ono kako si nedostajemo i kako čekamo njenu nećakinju, moje kumče koje se treba roditi (i rodilo se 15.10. )...

I sada, napokon kada sam došao doma i krenuo kod njega da riješimo mu kuću. Krečenje, spremanje i te zajebancije, saznam da ima dečka. Kao da su mi sve lađe pale u vodu...
Al' reko ajd dobro, valjda će biti sve ok. Bilo je dok mu se dijete nije rodilo. I naravno, opet mi upadamo da riješimo sve za velikog tatu jer je bio sav izvan sebe. Ona i ja...

I kako sve to ide, više smo ona i ja bili zajedno jer mi je frend radio pa smo mi bili sami u kući. I tu je krenula priča. Onaj njen pogled od kojeg sam se topio. Samo sam ju gledao u oči s kutne dok je ona sjedila za kompom i pričala. Samo sam gledao i nisam jednostavno mogao vjerovat kako je lijepa. Svake sekunde mi je došlo da se mrtav 'ladan dignem s kutne i poljubim ju... ali sam bio hladne glave i nisam. Nisam jer ju se bojim izgubiti, jer ima dečka, jer mi je od najboljeg frenda sestra, jer mi je od kumčeta teta... Tako puno malih, glupih razloga kojih se bojim.

Stvarno, imamo super prijateljstvo i sama pomisao da ju izgubim...

Naravno, slavlje taj dan kada se dijete rodilo je bilo super. Na kraju, opet smo ostali sami u 5 ujutro, a ja sam kao osoba koja ima puno poštovanja prema cijeloj obitelji nju otjerao gore u sobu i pospremio kuću.

Onda je uslijedila njena reakcija dok smo bili u dizalu i penjali se na četvrti kat rađaone. Kako je stajala desno od mene, samo se naslonila na mene ono full. A ja sam ju samo onako prijateljski zagrlio jer me njena reakcija iznenadila. Bila je spontana a moja reakcije je bila glumpava da glumpavija nije mogla biti.

I onda jednom pri povratku iz bolnice, na njeno pitanje, "*, jel ti mene voliš?" a njenog brata s druge strane koji je pričao nešto svoje i njegovog nekog pitanja, ja nisam znao što da kažem. Odjednom, sve se usporilo kao u onim glupim filmovima i pogledam lijevo, stoji on čekajući moj odgovor nesvjestan njenog pitanja i nju na desnoj strani također iščekivajući isto.
Lete mi misli kroz glavu kako bih opet, po drugi put u dva dana stao pred nju...
Ali, ne. Ja budala samo kažem "da" i okrećem se njemu i nastavljamo razgovor...
Onda sam taj dan odlučio joj poslat poruku kako se nadam da shvaća da su svi moji postupci prema njoj izraz moje ljubavi prema njoj. Na što mi ona odgovara da i ona mene voli.

I onda ja nakon ovoga svega ne mogu razlučiti jel sve ovo što se događa 10 godina, bile to velike stvari ili sitnice izraz našeg pravog prijateljstva do te mjere da neke riječi olako shvaćamo ili ona unatoč svom novom dečku ipak želi pobuditi nešto u meni?! Ja mislim da riječi poput "volim te" ili "nedostaješ mi" pogotovo kada ti to ide ženska prijateljica ide reći ipak malo pre teške za nas muške.
Ja stvarno vjerujem u muško-ženska prijateljstva i imam ih još nekoliko čvrstih ali ne ovoliko dugačkih i nadasve ovoliko jakih jer je ovo jedno od onih u kojima se gubi linija prijateljstva i nečega što bi ja htio još više. Linija je toliko tanka da samo jedna kriva riječ, baca sve u vodu. Tako da sam malo raskidan jer znam da i ako se nedao Bog raspadne zbog xy razloga, biti će jako teško jer nas veže to dijete njenog brata i htio, ne htio, moram ju vidjeti svaki dan kada dođem kod njega.

I sada sam svjestan da će ako se ikad dokopa ovog teksta shvatiti što se događa ali mi nije žao jer mi je opet lakše. Lakše mi je kada sam uspio izbaciti ove riječi na zaslon.
__________________
LUGSOR FOOD - dehidrirane poslastice za pse i mačke
Retonja is offline  
Odgovori s citatom