Pridružujem se za sad samo pohvali temi, obradovana njome, a kao ljubitelj Hamvasove književnosti.
Jasmin i maslina o kojoj pišeš je svojevrsna poezija i vrhunska filosofija, i jedna posveta životu i svijetu kao zahvalnost za sve čime nas daruje a što samo treba opaziti ( u prirodi ) i suživjeti se s time.
Opažanje i imaginacija ne mogu se razdvojiti - međusobno se uljepšavaju i obogaćuju.
( iz knjige Jasmin i maslina, esej: Stabla )
S Hamvasom sam se upoznala knjigom
Nevidljivo zbivanje, koja je također knjiga kojoj se uvijek iznova vraćaš, a potom
Jasmin i maslina i
Mađarski Hiperion. Sve knjige dobila sam na poklon umjesto cvijeća ( iako sam dobijala i cvijeće
) ali ovo kažem samo s toga što u knjizi Jasmin i maslina ima jedno poglavlje
Psihologija branja cvijeća gdje Hamvas opisuje svoj doživljaj veze između žene i cvijeta, tako, da uopće nisam sigurna da li se s tim mogu ili ne mogu složiti ( u velikoj mjeri, ne mogu ).
Čitao si pa vjerojatno znaš na što mislim.