Ima toga mnogo,zaista poraznih stvari.
Ja se plasim pomisli da ostanem u drugom stanju i idem kod nasih mesara na porod.
Ponekad se cini da zivimo i u srednjem vijeku...
Snaha mog dugogodisnjeg momka je drugo djete rodila bez pola glave,bez rucice...
Trebala je samo primiti *ebenu injekciju,imala ih je 2 u ruci (rat je bio,jednu je dobila od oca iz HR,jednu od djevera iz Njemacke,mislim).
No doktor se predomislio,te rekao da to njoj ne treba.
Covjek je vodio trudnocu i nije na ultrazvuku primjetio nista neobicno!!!
Beba je umrla,a on je na sve rekao svekrvi da mora da se ona drogirala ili ko zna koliko je abortusa imala,pa je to tako,te da ona nikada nece imati normalnu djecu i da im je bolje zbog toga ne cackati po tom slucaju,jer ce ko zna sta iz njene proslosti isplivati na povrsinu.
Zena je otisla u Beograd na neki poseban pregled krvi koji je platila oko 300-400 KM.Tamo su joj rekli da je s njom sve u redu,da moze imati normalnu djecu i da je morala samo primiti injekciju.
Ona je opet ostala trudna,ali je cijelo vrijeme (iako je znala da nije tacno to sto je doktor rekao za nju i njen zivot) strahovala kakvo ce biti to djete.
Djete je rodjeno zivo i zdravo.
Sada je to vec djeckic.
Kaze da joj je palo na pamet kad je mali imao 1 godinu (jako je napredno i zdravo djete) da ga odnese tom "strucnom" ginekologu,stavi na sto,posalje u PM (nije privatna poruka) i kaze:"Eto kako ja ne mogu imati normalno djete!"
No nije.Mozda je tako i bolje.
Cesto se vidjamo.Ona je jaka zena.Veliki optimista i veliki borac.Zivi za svoja dva sina,ali uvijek spomene i svoje trece djete.
Ja da sam na njenom mjestu,cini mi se da bih nekom glavu razbila u najmanju ruku.